Nekad davno imao sam ruski teleobjektiv "MTO 1100" i još i danas se prisječam njegove odlične slike i velike težine. Pa zato, kad sam kod TS-a aišao na njegove modernije rođake, nisam mogao odoljeti. Od nekoliko modela odabrao sam Rubinar 500. Zašto? Tja, moja kineska montaža teško se nosi sa pračenjem kod većih žarišnih daljina (govorim o astrofotografij!), Rubinar 500 ima samo 10 mm manji otvor od "starijeg brata" i fotografski je gotovo 4 puta brži (F/5,6 prema F/10!). Uz to je vrlo kompaktan i znatno lakši, sve u prilog prenosivosti i lakšem pračenju. No idemo redom:
Rubinar 500 je kompaktni teleobjektiv Maksutove konstrunkcije. Žarišna daljina mu je 500 mm (nazivno, mijenja se sa položajem sekundarnog koje se zajedno sa korektorom kod izoštravanja slike pomiće prema ili od glavnog zrcala) a otvor 90 mm. Dodatno, iza sekundarnog se u blizini žarišne ravnine nalazi leća za ispravljanje zakrivljenosti slike. Objektiv pokriva cijeli format 35 mm filma (24x36 mm, odnosno krug promjera oko 40 mm). Cijena ovako velikog vidnog polja je veliko centralno zasjenjenje (promjer kučišta pomoćnog zrcala je 50 mm, ili 55% punog otvora). No, ne brinite, još uvijek dovoljno svjetla prolazi pokraj njega! Kamere se priključuju preko (nekad) standardnog navoja M42x1 za kojeg na sreću ima dosta adaptera za moderne tipove fotoaparata. TS uklanja graničnik za beskonačnost što omogućava dodatni razmak potreban da se neki fotoaparati priključe na njega. To vrijedi i za EOS-300 koji ja koristim. Na slici se vidi tzv. produžni prsten na zadnjoj strani objektiva, na kojemu se nalazi adapter za EOS kamere. Kod testiranja sam inaće koristio malo kraći prsten (za eos-300 je dovoljno oko 10 mm dodatnog razmaka).
Debeli vijak sa strane omogućava rotiranje objektiva u bilo koji položaj prema nogici za pričvršćivanje na fotografski stalak (standardni fotografski 1/4"x20 navoj), izuzetno koristan dodatak i naravno ruski čvrst.
Sjenilo na prednjoj strani skida se prilikom spremanja objektiva u njegovu (mekanu) torbicu, a u skladu sa već rećenim, napravljeno je od aluminija. U torbici se uz objektiv i ručno ispunjeno uputstvo za upotrebu (naravno na ruskom) dobiju i 3 filtera koji se mogu naviti isred objektva (dakle, puni otvor). To su već standardni minus UV filter, narančasti filter i 4x neutralni filter, jer konstrukcija ovog objektiva ne dozvoljava ugradnju promjenivog zaslona, pa on uvijek radi na punom otvoru.
Pogled sprijeda zorno prikazuje veličinu centralnog zasjenjenja i solidnu izradu sjenila.
Objektiv se izoštrava zakretanjem prednjeg dijela (kao i na većini fotografskih objektva) čime se pomiće korektor i sekundarno zrcalo. To omogućava snimanje sa ekstremno malih udaljenosti, pa je tako moguće izoštriti objekte i na udaljenosti od samo 2 m. Zato on s pravom nosi i oznaku "MAKRO".
Slika kučnog mačka s audaljenosti od oko 2,5 m zorno prikazuje što to znaći! Dubinska je štrina kod tako malih udaljenosti nažalost vrlo malena.
Loše zimsko vrijeme nije mi dozvolilo detaljno testiranje, no jedan krai period poluvedrine ipak je omogućio osnovno testiranje. Prvo je "pala" Orionova maglica. Nažalost, kroz žutu juhu svjetlosnog zagađenja pojačanog zimskom sumaglicom, pa je ova slika zbroj tri ekspozicije od samo 1 minute svaka. Žuti je "štih" smanjen debelom naknadnom obradom, ali se nije dao do kraja maknuti!
Jedan nedostatak makro konstrukcije je vrlo velika osjetljivost na točan položaj prstena za izoštravanje. Zaokrenemo li ga samo 1 mm previše ili premalo, neoštrina u slici je očita! Uz dosta pažnje ovo je najbolje što sam uspio dobiti. Plejade, 30 s ekspozicije, i u punom formatu tako da svatko za sebe može provjeriti oštrinu. Nadam se da ćete mi oprostiti malo veću sliku!
Uzevši u obzir očajnu prozirnost atmosfere i sumaglicom pojačano svjetlosno zagađenje, impresivno. Neke od najslabijih zvijezda na slici su izmeu 13 i 14 magnitude!
Jedan od problema koji se mogu pojaviti kod korištenja digitalnih fotoaparata je da se između Rubinara i fotoaparata mora umetnuti dodatni prsten kako bi se aparat mogao priključiti na objektiv (obično smeta izbočina sa bljeskalicom na aparatu). Kod EOS-300D minimalna debljina prstena je oko 8 mm, no ja sam odlučio iskoristiti taj razmak za umetanje filtera između objektiva i fotoaparata, pa je debljina prstena narasla na oko 18 mm. Evo kako to izgleda:
Primijetite skalu izrađenu od komadića milimetarskog papira koja suži kao pomoć kod izoštravanja. Naime, pomak prstena od samo 1 mm dovoljan je da neoštirna u slici postane itekako primjetna, pa je ova skala vrlo korisna.
Prsten za dodatni razmak na slici se već nalazi na objektivu (samog EOS-a nikad nećete vidjeti jer mi je potreban za slikanje svega ovog!) i sastoji se od dva dijela između kojih se može umetnuti standardni fotografski filter sa M49 navojem. Kad je rastavljen, izgleda ovako:
Filter se umetne u desni dio prstena, a lijevi se onda uvije preko filtera u desni dio. Mjesta ima taman toliko da filter nije stisnut, a nisam se gnjavo sa izradom navoja za njega. Sastavljeni prsen sa umetnutim filterom prije nego što se navije na objektiv ovako izgleda:
Po dobrom starom ruskom običaju, uz Rubinar se dobiju i tri filtera koji se mogu naviti ispred samog objektiva (puni otvor). Oni za digitalnu fotografiju nemaju mnogo smisla, posebno onaj tamni (lakše je smanjiti osjetljivost aparata, nego gubiti vrijeme na navijanje filtera ispred objektiva). Zato sam ga rastavio, staklo spremio za uspomenu i na njegovo mjesto umetnuo Baader filter foliju za opažanje Sunca. Gotov filter vidi se donjoj slici zajedno sa ključem za odvijanje matice koja drži staklo u filteru. Ključ je obični komad ravnog željeznog lima debljine oko 2mm odrezan na potrebnu dužinu, a rubovi su mu malo stanjeni brušenjem, toliko da mogu ući u zareze na matici filtera. Ne koristitte tanji lim jer neće biti dosta čvrst! Prestala dva filtera služe za zaštitu folije, kad nije u upotrebi (sva tri se uviju jedan u drugi tako da je onaj sa folijom u sredini).
Rastavljeno kučište filtera, sa nosačem folije u sredini i maticom koja inaće drži staklo na desnoj strani. Od kartona se prvo izrežu dva prstena koji taman pašu na mjesto stakla, a promjer rupe na njima je par mm veći od otvora objektiva (90 mm).
Na jedan se kartonski krug stave komadići dvostrano ljepljive trake (sa polovice je već uklonjen zaštitni masni papir), a onda dolazi najteži dio operacije: spajanje folije i držača.
Foliju stavimo na ravnu podlogu, i kartonski držač sa ljepljivom stranom prema dolje lagano spustimo na foliju. Pri tome držač držimo malo koso tako da se folija prvo zalijepi na jednoj strani, a onda polako po obodu sve do druge strane držača. Nabori pri tome ne smetaju, dapače nije poželjno foliju ravnati natezanjem. Nakon toga pažljivo odrežemo višak folije oko vanjskog ruba držača (pazite da ne potrgate foliju ili na njoj unutar otvora držača ostavite otiske prstiju!).
S gornje strane sad na foliju spustimo drugi kartonski prsten (lijevo), sve pažljivo umetneno u kučište filtera umjesto stakla i minimalno pritegnemo maticom. Dobili smo filter za Sunce skrojen po mjeri, i zaštićen od ispadanja!