Stanica je locirana na vanjskoj strani prozora moje radne sobe na RGN fakultetu. To mi olakšava svakodnevnu kontrolu rada kamere i podešavanja kojih u ovoj probnoj fazi ima dosta. Prozor gleda na dvorišnu stranu zgrade, a zgrada preko puta koja ograničava pogled prema obzoru ujedno štiti kameru od ulične rasvjete, pa je granična zvjezdana veličina prilično dobra iako se kamera zapravo nalazi u užem centru Zagreba. Kamera otprilike gleda prema istoku pod nagibom od oko 50 stupnjeva prema horizontali. Prozirna kupola kučišta uhvačena je za donji dio kučišta vodootpornom ljepljivom trakom (tzv. duct tape). Umjesto nje može se upotrijebiti i električarska izolir traka, ali pazite na to da bude kvalitetna jer se one lošije vrlo brzo odlijepe.

Kameru na prozorskoj dasci drži jednostavni držač izrađen od recikliranog aluminijskog nosača ko zna čega. Nosač ovdje vidimo u fazi izrade a postojeće rupe iskorištene su kasnije za pričvršćivanje na prozorsku dasku. Velika rupa za vijak kučišta ispiljena je ručno rezbarskom pilicom. Kako su prozori plastični, nosač je sa po dva vijka pričvršćen na prozorsku dasku i okvir prozora.

Kamera je sa pripadajućim objektivom prevelika za originalno kučište, pa je od stare aluminijske remenice istokareno novo dno koje kameri daje dovoljno mjesta. Odozgo dolazi originalna prozirna kupola, a spoj je zabrtvljen ljepljivom trakom, slavnom "duct tape" koja se i kod nas može bez problema nabaviti. Vijak na dnu kučišta prolazi kroz nosač i učvršćuje se odozdo maticom.

I ovdje je reciklirana neka stara matica od ko zna čega i sigurno je da ona neće popustiti, bez obzira na vremenske nepogode koje ju mogu pogoditi (matica je "samo" M36x4!). Otpuštanje matice omogučava rotiranje cijelog kučišta zajedno sa kamerom, bez potrebe da se kučište otvara.

Pogled odozgo na novo dno kučišta pokazuje originalni nosač kamere koji je sa dva mala vijka pričvršćen za dno kučišta. Na bočnim stranama nosača izbušene su nove rupe oko 5 mm ispod originalnih da se dobije malo više mjesta za kameru. Kamera se sad ne može usmjeriti prema obzoru, ali to i nije tako bitno. Rupa u dnu nosača kamere je također proširena da bi kroz nju mogli proči kablovi za video signal i napajanje kamere. Zbog cinč priključka za video, ova rupa mora biti barem 15 mm u promjeru.

Kamera je na svom mjestu a kablovi su provedeni odozdo kroz rupu u sredini kučišta i spojeni. U sadašnjoj izvedbi video signal se vodi kablom sa cinč priključkom (debeli kabel) a napajanje kamere i zaslona (blende) objektiva spojeno je zadno i napaja se jednim kablom (12V, tanji kabel).

I na kraju, pogled na kameru u kučištu odozgo. Siva masa ispod kamere dio je zida zgrade ispod prozora. Kablovi prolaze kroz 15 mm veliku rupu u okviru prozora koja je zabrtvljena silikonskim kitom kako voda ne bi ulazila u okvir.

I na kraju pogled na "električnu centralu" cijelog sistema. Razvodna letva napaja računalo i njegove periferije, a napajanje kamere nalazi se na uklopnom satu koji pali kameru u sumrak i gasi ju u zoru. To je bitno zato de se izbjegne mogućnost da tokom dana Sunce uđe u vidno polje kamere i ošteti ju. Kako je napajanje zaslona objektiva spojeno na napajanje kamere, zaslon je otvoren kad kamera radi, a kad se kamera isključi zaslon se automatski iskljući. Tu je potrebno još malo proraditi, jer u slučaju dužeg nestanka struje uklopni sat će biti pomaknut za vrijeme za koje struje nije bilo. O (jeftinim) mogučnostima izbjegavanja ovog problema još razmišljamo, a dotle vjerujemo HEPu!

I na kraju evo par "kapitalaca", uhvačenih u prvih par noći rada.