|
Višnjanska šumska vila Pred nama se redaju sjetne minijaturne jednog polikromnog svijeta. Gledamo našu prošlost, sve to naše negirano željom za odrastanjem. Prisjećamo se
ljetnih podneva, žege, tišine. Svi spavaju, a bose nam noge gaze tek izoranu njivu. Idemo na placu, zavirujemo u hlad. Tražimo prijatelje: " Zar bas svi spavaju?" Sa
svog opservatorija, iz hrastova gaja, mirjanin pogled miluje hlad čempresa, crvenicu i taj graditeljski talog naših uzaludnih pokušaja da vladamo prostorom. A mi stojimo tu i na trenutak upijamo te
čiste detalje kaotične sredine, prostora kojeg sami stvaramo.
A tamo, oko nas, kuće se i dalje krive, jer Svemir ne podnosi zatvaranje, pa lagano, sasvim lagano sve vraća prirodi.
|
