pisati povijest nekog mjesta, nemoguće je, a da se ne izostave neki od podataka. Što reći o povijesti ovog našeg istarskog gradića, a da to ne bude suhoparno redanje datuma i zbivanja. Početi od  neolita, može  biti prerano?  Može se započeti od brončanog doba od prije nekih 3000 godina kad su na tlu Istre obitavali Histri.  Danas gotovo da nema brda na kojem se ne nalaze ostaci "gradina", keramike, kostiju i oruđa, oružja i nakita.   Tu ljudsku prisutnost pokazuje i sastav tla na južnim obroncima Višnjana. On je sve do Brešca toliko izmijenjen tisućljećima ljudske djelatnosti, da pedološki, niti ne liči  na okolno tlo. Dolazak Rimljana, ognjem i mačem, na to područje mijenja sliku Istre, nestaju gradine, nastaju ceste. Istra postaje vrt Rimskog carstva.  Iz tog je doba i nadgrobni spomenik s dvije golubice ugrađen u zid hodnika općinske zgrade u Višnjanu. Iz tog doba potječe i samo ime Višnjana -Vicinianus, vjerojatno po rimskom veteranu koji je dobio taj fundus.
   Novija povijest Višnjana počinje raspadom Rimskog carstva i stvaranjem na tom mjestu sela posvećenog poljoprivredi i stočarstvu u stoljećima koja su dolazila. Koze, masline i loze. Attila, razaranje crkvice na Montemezu, pljačkaški pohodi i neredi. Benediktinski samostan "Sv. Mihael pod zemljom" počinje se graditi u ravnici pod Višnjanom 840. godine.  Prvi pisani dokument u kojem se spominje ime naselja Višnjan (Vissignano) je iz 1203. godine. To je i vrijeme sporova oko naplate tlaka, između vlastele Poreča i Motovuna. Sve skupa završava preporukom Venecijanskog senata iz 1317.  i presudom  iz 1349.godine.

Povećan interes Venecije za to naselje rezultira i izgradnjom crkve Sv. Antuna (na điru), obnovljene negdje početkom 17.st., kakav je izgled zadržala i do danas.
      To je vrijeme bijede i davanja za vlastelu koja je naselja Višnjan i Bačva dobila u zakup od Porečke biskupije. Redaju se vlastelini, biskupi i kapetani, sve redom dokumentirano od mletačkih pisara. Stižu i Turci pa se tim povodom (1480) dozvoljava tadašnjem kapetanu  izrada zidina.
 Benediktinski samostan se ukida i zatvara 1529. godine, okolno naselje propada, Višnjan konačno dobiva mogućnost razvoja, a samostanski zidovi se koriste kao kamenolom.
    Stiže kuga! Stanovništvo Višnjana je 1599. godine desetkovano i preživljava samo nekoliko osoba. Kako to područje ne bi ostalo prazno i neproduktivno, Mletačka Republika 1604. godine naseljava hrvate (famiglie slave) izbjegle iz Dalmacije pred turskim nadiranjem. Na jednu njihovu nesreću nadovezala se druga. Našli su se pod nepodnošljivom i pedantnom tlakom Venecije,  a bili su i na  putu upada Uskoka prema gradovima na obali. Tu je bila i nemilosrdna mješavina mediteranske i kontinentalne klime.      Na području općine, na "Poju" kod izvora "Badavsa" došlo je 20. svibnja, 1617. do sukoba Uskoka koji su došli pješice u pljačkaški pohod i mletačke konjice koju je vodio vojskovođ a Alvise Zorzi

    Uskoci su potučeni do koljena, a u sjećanje na tu pobjedu isklesana je ploča s krilatim lavom i postavljena nad ulazna gradska vrata Višnjana.
      Kuriozitet tog vremena je i udar groma (17. lipnja, 1656.godine), u crkvu, kad pogiba šest osoba u njo j (Issepo Tambosi, Nicolo' Tambosi, Zvane Berneš, Biagio Ćus, Stefano Ritoša, Rerminia Tonioli). Svećenik preživljava udar groma.
   Izmjenjuju se župani, porezi pa čak i pomoć Venecije pučanstvu nakon katastrofalnih nevremena i suša. Život za mjesto teče svojim sporim životom, tako da je odvođenje na 18 mjeseci robije višnjanskog plovana Zvaneta Mišića, zbog pijanstva, psovanja, prijetnji oružjem i pokušaja obljube žene Andreja Perhata, događaj koji se posebno pamti.  Doseljavaju se nove obitelji iz područja Veneta i Friuli.  Godine 1758. župan Martin Hrvatin naručuje uklanjanje zidina,  1760. godine,  izgradnju novog zvonika, a 1765. gradske lođe. Markovac postaje dio višnjanske općine nagodbom 1778. godine.   Stiže i Habzburška monarhija 1797. godine, p a onda Francuzi od 1805. do 1813. To je i vrijeme rata i administrativnog mijenjanja sjedišta upravljanja,  pa se Višnjanom nakratko vrijeme upravlja i iz Vižinade. Da je to bio težak period za Višnjance vidi se i iz pada broja stanovnika s 737 (1806.) na 673 (1815.).

    Vraća se austrijska uprava,  Višnjan postaje grad. Zbog potreba oporezivanja počinje se izrađivati katastar Općine Višnjan. Određuje se izgled općinskog grba (1828.), započinje gradnja nove, veće crkve na mjestu stare s pročeljem okrenutim jugu. Zbog potreba napajanja stoke (blaga) iskapaju se i fugiraju glinom lokve, pa se tako kopa i "Čista lokva" 1836. godine. Zida se  i velika općinska cisterna pred crkvom od 7000 hektolitara.

Seli se općinska zgrada, započinje s radom privatna škola 1854. godine, koja postaje ubrzo općinska a posao učitelja vodi tajnik općine! Općinsko se područje povećava te prestaje bilo kakva administrativna veza s Motovunom.  Započinje s radom pošta (1871.,  telegraf 1884., telefon 1912.) Seli se groblje van naselja (bilo je oko cr kve). Jačaju obitelji: Deklić, Dell 'Oste, Zeljko, Sinčić, Miani, Travan, Fortuna. U to vrijeme Višnjan dobiva i

Poziv općinskih vlasti Caru iz 1847 za pomoć nakon katastrofalnih suša.

  prvog lječnika, Luigia Fibića..

Gradi se nova škola, sagrađeno je 45 novih kuća, počinje s radom željeznička postaja Višnjan na pruzi Trst-Poreč. Sadi se drvored divljeg kestena i sadašnja borova šuma. To je i vrijeme prosperiteta pa 1910. godine, mjesto Višnjan ima 1032 stanovnika. To j e i vrijeme odlazaka k obećanoj zemlji - Americi, vrijeme prve filmske predstave, vrijeme preseljenja crkve S. Roka u Šaline kako bi se povećao trg.

   "Mandalenjina",  najveći praznik Višnjana, 26. srpnja, 1914. godine 10 sati ujutro, stiže vijest o općoj mobilizaciji. Sprema se prvi svjetski rat. Uz povike "živio!" i "viva!" potukli su se mobilizirani hrvati i talijanski iredentisti, koji su idućeg dana otišli na obuku u Pulu i Austriju. Nisu se vratili kao pobjednici na berbu te godine, kako su im obećali, već kao poraženi nakon četiri godine, od čega je desetak njih izgubilo život na ratištu.
   S "bersaglierima" 1918. godine u Višnjan stiže i Italia. S Italijom 1922. godine fašizam. Nestaju hrvatske škole, nestaje hrvatski jezik iz javnih prostora. Egzodus Hrvata prema Kraljevini Jugoslaviji. Višnjan ostaje bez pruge (odvozi se u Etiopiju) ali dobiva autobusnu liniju Trst-Buzet - Motovun - Poreč. Stiže električna mreža i vodovod.  Započinje drugi svjetski rat, mladež je mobilizirana i poslana na ratišta širom Europe i Afrike.
      Na terenu tinja netrpeljivost izazvana fašističkom tlakom. Kapitulacijom Italije partizani osvajaju karabinjersku postaju u Višnjanu i pokušavaju zaustaviti Romelove trupe koje se kreću ka Puli s katastrofalnim rezultatom 86 mrtvih. Započinju rat  i odmazde na tlu Istre. Iz Višnjana odlaze posljednji vojnici Luftwaffe-a i u njega ulaze partizani. Slijede nadmudrivanja na svim razinama oko sudbine Istre koja 1947. postaje dijelom Jugoslavije.

Slijedi egzodus talijanskog stanovništva pred strahom od nadolazećeg komunizma, mogućih odmazda, te nesposobnosti tadašnje talijanske politike. U dio praznih kuća useljuje se preostalo stanovništvo, dio ostaje prazan i propada, formira se poljoprivredna za druga, zdravstvena ambulanta, ponovno se pokreće pogon Istarskih boksita, počinje se graditi zadružni dom.  Ukidanje općine Višnjan šezdesetih godina,  počeci turizma i propast poljoprivredne zadruge izazvali su migraciju u pravcu obale. Višnjan dobiva asf alt, ali je život stao, mladež odlazi. Osamdesete godine, pekara,  nove kuće, nov silos, kanalizacija, nova pošta, nova škola, nova ambulanta s apotekom, voda u svako selo, nogometno igralište, asfaltiranja seoskih putova, zvjezdarnica, uređenje groblja.
     Devedesete puno planova, park pred školom,  nove trgovine i obrti,  ponovno rat, i mobilizacija,   Višnjan ponovno postaje općina,  uređenje prostora "Zajednice Talijana", CARNet-Internet istovremeno s Pulom i Rovinjem, nova digitalna centrala i optička vlakna, Športski centar "Pineta", streljana "Kamilovica",  nova banka, privatna ugostiteljska  srednja škola, 650 stanovnika s zaustavljenim trendom odlaska mladih.
    O d 2001. godine postoji jos jedan Visnjan, asteroid promjera 12 km, koja nosi naziv (9244) Višnjan. Do imenovanja je došlo prema uzusu, da se na početku da počast samoj lokaciji zvjezdarnice, i teritoriju gdje je ona iznikla*.