Opišimo prvo primjer nekoliko osnovnih tipova radio
astronoma. Pretpostavimo da nekoga zanima hvatanje oluja na Jupiteru
ili Suncu, tada će provjeriti dali prijemnik hvata 20 MHz i ima
SSB ili CW modulaciju te Noise Blanker. Ako nekoga zanimaju meteori,
tada će provjeriti dali uređaj hvata od 50-150 MHz. Ako pak nekoga
zanima potraga za izvanzemaljskim životom, provjeriti će dali uređaj
hvata 1420 MHz i posjeduje SSB modulaciju. Onog kog zanima izrada
različitih radio karti neba taj će provjeriti dali uređaj hvata
265 MHz, 406 MHz, 610 MHz, 1.42 GHz, 1.66 GHz i sl. te posjeduje
li SSB i mogućnost isključivanja AGC-a. Ovo je bio samo grubi opis,
za detalje o svakoj od ovih vrsta radio astronomije najbolje je
potražiti podatke na webu. Neki od korisnih linkova su:
Kada krenemo tražiti uređaj koji pokriva ono frekvencijsko područje koje nas interesira, brzo će nam biti jasno da postoji barem 10 uređaja za svako područje radio astronomije. Osim što su različiti cijenom, različiti su performansama i širinom frekventnog područja koje pokrivaju oko onog koje nas interesira. Uz to mnoge zanima može li se taj uređaj koristiti i za nešto drugo. Stoga nakon cijene i performansi, kao treći kriterij možemo staviti dali taj uređaj hvata i neke druge frekvencije koje nas interesiraju - kakve smo primjerice opisali u tekstu 'Ostale primjene radio uređaja'. Savjet kupovine nekog konkretnog uređaja nebih htio
davati, već taj dio ostavljam kupcu da sam prosudi i izabere. Da
bi Kvalitetu nekog prijemnika određuju njegova selektivnost i osjetljivost. Nažalost ove dvije stvari su međusobno obrnuto proporcionalne, tako da je potrebno naći neki kompromis. No ono što je sigurno jest da jeftini prijemnici i scanneri imaju loše i jedno i drugo. Definiciju selektivnosti i osjetljivosti opisali smo u poglavlju o komunikacijskom prijemniku u tekstu 'Ispod 100 kHz'. Ono što je bitno kod većine radio astronomskih projekata jest da bi uređaj trebao posjedovati mogućnost isključivanja AGC-a. Nije nužno, ali je poželjno. Opis AGC-a se nalazi u tekstu 'Osnove modulacija'. Kod kupovine radio uređaja, preporučam nabavu u inozemstvu, i to prije svega u Americi, jer cijene su im u mnogo slučajeva duplo jeftinije nego u Evropi. Znači i kad platimo poštarinu i porez, još smo jeftinije prošli. Potrebno je samo naći firme koje šalju izvan Amerike te među njima pronaći najjeftiniju. Računajte da ispod 400$ nećete pronaći neki uređaj za ozbiljniji rad. Sa druge strane bila bi najveća glupost kupiti neki uređaj samo zato što košta 600$ pa 'mora da je dobar', a kasnije se pokaže potpuno nesposobnim za potrebe radio astronomije.
Pogledajmo primjer uređaja Sony ICF-SW77 koji nudi mnoštvo lijepih stvari i mogućnosti, ali nema baš neki impresivni SSB prijem. Osim toga za te novce može se naći uređaj koji kvalitetom selektivnosti i signala spada u sam vrh - kao primjerice Palstar R-30. Jest da nema lijepi ekran, niti mnoštvo gumbiju, niti svih mogućih automatskih funkcija, niti miljardu memorija, ali ono što ima - ima napravljeno kako spada! Kod radio astronomije nama nije bitno dali uređaj ima lijepi ekran, ugrađenu antenu, mogućnost rada na baterije (portabilnost), ugrađen sat, uprogramirane sve poznatije svjetske stanice na kratkom valu (SW) i ugrađen jedan od najboljih Sinkronih AM detektora. Ne. Nama je bitna samo jedna stvar. A to je - kako taj uređaj hvata signale. To određuju samo dva paramtera. Selektivnost i osjetljivost. Ono po čemu je Palstar R-30 poznat u svijetu jest da ima performanse selektivnosti poput onih kakve imaju tri puta skuplji uređaji. O sinkronom AM detektoru: Često puta na LW, MW i SW-u prilikom slušanja AM radio programa može doći do pojave koja se zove 'feding' (eng. fading) uslijed kojega signal postane distordiran na nekoliko sekundi i zatim se vrati u normalu. Ili pak potpuno nestane na nekoliko sekundi i zatim se vrati. Pojava feedinga najčešće traje satima pa onome koji sluša AM program može biti iritantna. Zato neki prijemnici nude osim običnog AM demodulatora i specijalni Synchronous AM demodulator. Feding kao takav nastaje prilikom slušanja udaljenih postaja iza horizonta čiji signali do nas dopiru odbijanjem od ionosfere. (Odbijanja od ionosfere objašnjena su u članku 'Prirodni radio fenomeni'). Obzirom da su te stanice toliko udaljene, signal dok je došao do nas odbio se je više puta od ionosfere. Tom prilikom dva ili više signala koji dolaze iz istog odašinjača, prošli su različit put, pa se na našoj anteni oni fazno poništavaju zbog razlike u fazi. Naprimjer ako slušamo postaju koja ima valnu duljinu 80m i ako je jedan val putovao 40m dužim putem, kao rezultat, nečemo čuti ništa, jer će dva vala poništiti jedan drugog kada stignu na antenu. Podsjetite se iz srednje škole zbrajanja dva sinusna vala od kojih je jedan fazno pomaknut za 180 stupnjeva. Naravno ionosfera je kao 'živi organizam' i stalno se mijenja, tako da nije taj fazni pomak uvijek 180 stupnjeva, već naprotiv, on se stalno mijenja i varira iz sekunde u sekundu, pa zato signal najćešće samo djelomično nestane. Kada god carrier malo nestane dolazi do distorzije signala koji slušamo. A ako carrier bude potisnut preko 25 dB tada u našem uređaju tj. AM demodulatoru dolazi do potpunog nestanka signala. AM signal koji je ostao bez carriera postao je zapravo DSB (dual sideband) signal, pa ga AM demodulator ne može demodulirati jer ga više 'ne vidi'. Sinkroni AM detektor radi tako da nadomijesti carrier čim se ovaj počne gubiti, kako bi AM demodulator i dalje mogao demodulirati program. Primjer se može čuti ovdje na signalu koji je prošao obični AM demodulator i signalu koji je prošao Sinkroni AM demodulator (synchronous AM ili skraćeno SAM). Više o DSB-u, AM-u i SSB-u objašnjeno je u tekstu 'Osnove modulacija'. Obzirom da se u radio astronomiji ne koristi AM demodulacija, nama Syncro AM detektor nije niti potreban. Dodajmo tome i činjenicu da radijski AM program ne sluša gotovo nitko. Ono malo koliko će netko slušati AM program može se poslužiti SSB-om, sjesti na carrier i automatski riješti problem fedinga, jer kod SSB-a carrier nam nije niti potreban. Tada se takva metoda slušanja naziva ECSS (exalted carrier selectable sideband).
Novo ili rabljeno ? Starost prijamnika nije stvar koja bi nas trebala brinuti. Neki od 'legendarnih' modela više se ne proizvode, a uvid u njihovu kvalitetu najbolje pokazuje njihova cijena. Jedan od takvih je svakako i NRD-515 kojemu cijena stoji zabetonirana već cijelo desetljeće - po mnogima najbolji HF prijemnik (do 30 MHz). U biti jedina stvar koja se mora zamijeniti su elektrolitski kondenzatori. Nakon 15 godina oni se osuše i vrijednost im se promijeni, a onda naš prijemnik više nije onakav kakav je projektiran i kao takav on nebude radio kako spada. Najčešče se na webu može potražiti koje dijelove treba zamijeniti, a koje ne.
Na primjerice poznatom uređaju (kojeg koriste mnogi SETI istraživaći) Icom R-7000 kojeg i sam posjedujem, nalazi se 118 elektrolita. Kada bih to sam išao mijenjati, obzirom na nezamislivu kompleksnost njegove unutrašnjosti, proračunao sam da bi mi trebalo mjesec dana posla po par sati dnevno da ih sve zamijenim. No potrebno je zamijeniti samo 3 elektrolita i sprava opet radi 'punim plučima'. Mada da budem iskren, taj prijemnik možda nije baš najspretniji za SETI zbog loše konstrukcijske koncepcije za frekvencije iznad 1 GHz, kada se ukljućuje downconverter koji nije dobro izoliran na ulazu pa propušta i frekvencije ispod 1 GHz. No, bilo kako bilo, R7000 je i dalje najpoznatiji SETI prijemnik.
Razlog popularnosti je vjerovatno u količini koliko ih ima na tržištu. To je naime bio glavni prijemnik većini Američkih obavještajnih službi i proizvedeno ih je na tone. No kasnije je došlo do raskida ugovora i većina službi je prešla na Watkins Johnson prijemnike, koji su zamijenili Icom R-7000. Upravo je to razlog toliko velike količine R-7000 koji se prodaju po ebay-evima i mnogim drugim mjestima. Koga zanima, ovdje je cijeli tekst. Novo ne znači nužno bolje. Postoji nekoliko primjera radio uređaja gdje se zna da je stariji model nekog proizvođača bio bolji od novijeg. Poznati primjer je bio sa slučajem Icom R-75 koji se je po pitanju detekcije slabih signala pokazao lošiji od 10 godina starijeg prethodnika Icom R-71. Doduše situacija će se vremenom mijenjati kako će se elektroliti u R-71 polako sušiti. Naime R-75 ima daleko manje elektrolitskih kondenzatora, što znači da će u njemu manje strujnih krugova mijenjati svoju vrijednost, tj. manja je mogućnost pogoršanja performansi. Drugi poznati primjer jest kod firme koja je poznata po izradi kvalitetnih ručnih scannera, Yupiteru. Prije skoro 15 godina izbacili su model po imenu MVT-7100 koji je vrlo brzo stekao popularnost kao jedan od najboljih ručnih scannera. Par godina kasnije izbacili su poboljšanu verziju MVT-7200 koja je kao dodatke imala ugrađenu AM antenu za srednji val, te kvalitetni MuRata keramički filter za SSB i još neke sitnice. Tokom sljedećih godina oba modela stekla su kultni status među ručnim scannerima. Tko god ih je imao ili probao, složio se je da su odlični. Prije par godina firma Yupiteru izbacuje model MVT-7300 koji reklamiraju kao nasljednika legendarnih 7100 / 7200. Jest da je izgledom ušminkaniji od prethodnog modela i da je manji. No nažalost, taj model im je nasljednik samo po imenu i ničem drugom. Stoji da su na uređaj dodali neka vanjska poboljšanja, no kada su u pitanju performanse hvatanja signala, rezultat nije dostojan imena. Izgleda da je smanjivanje uređaja imalo svoju cijenu i postavlja se pitanje čemu smanjivati uređaj, kada nam to smanjuje mogućnost ugradnje kvalitetnih filtera. Čini se da je firmu Yupiteru također pogodila groznica ''malih uređaja'' kada se proritet veličine postavlja iznad prioriteta kvalitete. U svakom slučaju, šteta.
Model 7100 se ne proizvodi već duže vrijeme, no zanimljivo je da postoje neke firme koje dan danas prodaju taj model. Vjerojatno ih je napravljena veća količina, pa ih se još uvijek može nabaviti. Jer primjerice, model 7200 se nažalost ne može kupiti, jer ih je proizvedeno malo, pa danas predstavlja rijetkost koja se eventualno može nabaviti putem ebay-a. Bilo kako bilo, firma Yupiteru je doživjela to da joj se 15 godina stari model prodaje bolje od novog. Za detalje oko ove priće možete pročitati i stručni reivew. U svakom slučaju valja zapamtiti da riječ ''novo'' ne mora uvijek značiti ''bolje''.
SMD (nužno zlo) U prethodnom primjeru naveli smo da Icom R-75 ima daleko manje elektrolitskih kondenzatora, pa će manje strujnih krugova mijenjati svoju vrijednost tokom vremena. Ali to ima i svoju cijenu, jer R-75 je rađen sa SMD komponentama. Ako ste ikada pokušali lemiti SMD komponente veličine par milimetara, onda vam je jasno da bi popravak R-75 bio pravi pakao ukoliko nemate pravo lemilo i opremu za rad sa SMD komponentama. U pravilu SMD komponente se ne leme običnim lemilom, nego vrućim zrakom. Ako bismo pak trebali popravljati R-71 to bi bilo neusporedivo lakše, jer nema SMD-ova u njemu. Jednostavno odlemimo neki otpornik ili kondenzator i zalemimo novi - ukupno 3 minute posla. Imao sam prilike raditi sa SMD komponentama, i za zamijeniti dvije (običnim lemilom), trebalo mi je preko 60 minuta (+ jako puno pretrpljenog straha da ne oštetim skupi uređaj). Možemo SMD zamisliti i kao dvosjekli mač, na jednoj strani imamo činjenicu da je uređaj izrađen SMD komponentama izrazito lagan (i ugodan za nošenje), sa najviše dvije štampane pločice u sebi. No na drugoj strani imamo gotovo nemoguće uvjete popravka i zamjene nekih od njegovih komponenata. Nažalost, svi današnji novi uređaji izrađeni su u SMD tehnici, stoga dodajte kvalitetno i jako povećalo u vaš pribor za lemljenje.
Zaključak Mnogi se često pitaju koji komunikacijski prijemnik je najbolji na svijetu. Odgovor je onaj koji daje najbolji rezultat u zadanoj aplikaciji. Postoje prijemnici koji koštaju i po 8000$, no vjerujte ne rade nikakva posebna čuda. Najbolje rješenje jest podjeliti spektar na najmanje dva dijela i nabaviti prijemnike za ta područja. Prvo bi bilo od 100 kHz do 30 MHz, a drugo od 30 Mhz do 2 GHz. Sa dva prijemnika imati ćemo daleko bolje rezultate nego s jednim koji obuhvaća 'sve'.
DODATAK: Kupovina u inozemstvu i uvoz u Hrvatsku Po pitanju načina kupovine novog uređaja, definitivno preporučam inozemstvo, prije svega Ameriku. Za polovni uređaj, preporučam nabavu u Hrvatskoj, ukoliko ga pronađete. Ako ne, ostaje vam e-bay. Sljedeći članak je preuzet sa usenet grupe hr.rec.radio.amateri, a napisao sam ga kao odgovor na pitanje o nabavi uređaja iz Amerike:
> Zeljko
9a6psk wrote: Ovako se uvozi uredjaj iz Amerike. Prvo i osnovno jest otvoriti devizni racun. Preporucam Reifeissen banku zato jer je otvaranje besplatno. Dobro bi doslo imati VISA karticu, no nazalost mnoge americke kompanije imaju Hrvatsku oznacenu kao rizicno podrucje, pa transakcija ne prolazi. Zato prije nego dadete 300 kn za otvaranje VISA kartice, prvo pitajte svoju banku dali je podrzano placanje u inozemstvu! Ako nije, ne bacajte novac na kraticu od koje nema koristi. Ako se radi o
svoti vecoj od cca 500* eura, sredstva moraju 8 dana odstajati na
racunu. U protivnom se placa skupa provizija. Nakon sto sredstva
odstoje, transfer se placa 80kn + neka simbolicna provizija u promilima.
Ako se radi o manjoj svoti onda je svejedno dali su sredstva odstajala
ili ne. Dakle mozete isti dan uplatiti i poslati novac. Sada slijedi malo tezi korak na kojem najcesce zapne. Jest da mnoge kompanije u americi prodaju radio uredjaje, no samo rijetke ih salju u inozemstvo. Poslati e-mail kompaniji i pitati ju dali salje u Evropu. Pitajte ih prije nego narucujete koliko je postarina do Hrvatske za taj uredjaj. Neka ekipa ima skroz pristoje cijene, a postarina astronomska. Sada je dosao trenutak da ih zatrazie podatke za wire transfer (ime, banka, racun i adresa banke). Ukoliko pak imate VISA karticu probajte kupovinu obaviti preko nje. Ako neide, ovo s bankom uvjek ide. Nakon sto kupovina prodje u redu, vrijeme je za posjet Agenciji za telekomunikacije. Napisite molbu za uvoz radio stanice ili prijemnika i predajte im. Ako ste radioamater i uvozite radio stanicu onda je lagano. Ako niste radio amater, a uvozite prijemnik onda nije bas lagano - snadjite se sami sto cete upisati kao ''razlog''. Jedino sto mi pada na pamet jest da se uclanite u neki radio klub (cca 100 kn), pa kao razlog upisete da ste clan tog i tog radio kluba i da vam uredjaj treba za ''upoznavanje s radioamaterskim radom''. Nakon par dana na kucnu adresu stici ce vam odobrenje (ili cete ici po njega u Agenciju). U svakom slucaju spremite ga, trebati ce vam kasnije. Sada uredjaj dolazi na carinu. Carina vam salje obavijest kuci da im donesete dozvolu za uvoz. I naravno sada slijedi placanje. Obracun carine
za 1000$ vrijedan uredjaj: Prvo sto se obracunava
jest 10% carine: Zatim slijedi
obracun 22% poreza na ocarinjenu robu (1150$ + 115$): Sada se placa
carinska taksa (ista za sve): Sada se placa
postanski trosak (nemam pojma sto je ovo): Troskove spedicije neznam tocno, no koliko se sijecam, uredjaji skuplji od 600E moraju preko spreditera, ili tako nekako. No mislim da cijena nije veca od 100-200 kn. Znaci, uredjaj vrijedan 1000$ kostati ce nas 1423$. Na prvi pogled carina nas je dobro odrala, no takav isti uredjaj u Njemackoj je sigurno 2262$ (1800E). Dakle, isplati se. Pogotovo sada kada je dolar ovako nisko, jer sada je jos 20% jeftinije nego kada je dolar bio ravan euru. Mada ta prica sa dolarom nije niti toliko bitna, jer tamo su cijene ionako uvijek nize nego u Europi (svabe nabijaju cijene da to nije normalno). |
