Sunčanje i štetnost UV zračenja





Tipovi elektromagnetskog zračenja
Osim vidljivog dijela spektra koji detektiraju naše oči, fuzijska jezgra sunca u kojoj se odvijaju termonuklearne reakcije generira čitav niz drugih vrsta elektromagnetskog zračenja. Riječ je zapravo o jednom te istom - elektromagnetskom zračenju, ali različitih valnih duljina (tj. frekvencija). Možemo reći da je vidljiv dio spektra, samo jedan sićušni prozor kroz koji gledamo svijet oko sebe. Osim vidljivog dijela spektra postoje još čitavi "svjetovi" koje naše oči ne vide, što ne znači da oni ne postoje. Pri samom dnu elektromagnetskog spektra nalaze se radio-valovi. Iznad njih (frekvencijski gledano) nalazi se infracrveno područje. Iako ga ljudska bića ne vide očima, ona ga kao takvog mogu detektirati senzorima živaca u obliku "topline". Iznad infracrvenog područja nalazi se vidljiv spektar koji počinje sa  crvenom bojom (boja opeke), a završava na ljubičastoj boji (najviša frekvencija). Kao što smo već rekli, ovaj dio zračenja detektiraju naše oči. Ako se još popnemo po frekvenciji dolazimo do ultraljubičastog dijela spektra (UV) za koji čovjek NE posjeduje niti jedan senzor osjeta (ovo je važno zapamtiti). Možemo odmah spomenuti da se iznad UV područja nalazi rengensko područje spektra (X-RAY) a još iznad njega, gamma zračenje gdje su prisutne najveće energije (sukladno njihovoj najvećoj frekvenciji) u odnosu na ostatak spektra, i koje je, kako znamo još od detonacije prve nuklearne bombe, fatalno po ljudska biča.



Credit: Tomislav Štimac

Sve ove tipove zračenja generira naše sunce. Srećom, ovo zadnje (gamma ray) ne odlazi daleko od same fuzijske jezgre Sunca pa o njemu ne treba voditi previše brige. Rengensko zračenje jest prisutno na površini sunca, međutim zbog jako velike udaljenosti od Zemlje ono dolazi do nas u beznačajno malim količinama. To se nažalost ne može reći i za UV zračenje koje se je smjestilo točno između rengenskog i vidljivog dijela spektra. A nažalost čovjek ne posjeduje senzor detekcije za taj tip zračenja, pa da osjeti kada ga počne smetati oštećenje njegovih vlastitih stanica.


Tipovi UV zraka
Ultraljubičasto zračenje dijelimo na tri djela (A, B, i C), ovisno o njihovo jakosti, odnosno frekvenciji. Najjači tip UV zračenja jest ono sa oznakom "C" (koje se nalazi blizu mekom rengenskom zračenju). Srećom ozonski omotač i atmosfera u potpunosti blokiraju prodor UV-C zraka tako da one ne dospijevaju doći do površine. Nažalost ozon nije toliko uspješan u otklanjanju UV zračenja tipa "B" koje je ujedno i uzročnik nepovoljnih promjena u koži čovjeka. Zbog nepotpunog filtriranja, jedan dio UV-B zraka ipak uspije proći kroz oznoski omotač i atmosferu.


Kut upada zračenja
Kao što smo maloprije istaknuli, ozonski omotač djelomično filtrira UV-B zrake iz čega možemo zaključiti da što imamo "deblji" sloj ozona, to će filtriranje biti efikasnije. U ovom konkretnom slučaju to bi značilo da pod što većim kutom UV zrake upadaju u atmosferu, to će njihovo filtriranje biti efikasnije, što se lijepo vidi na slici ispod. I obrnuto: što je upadni kut manji, to je filtriranje manje i prodire više UV zračenja do površine zemlje. Zbog toga je neophodno izbjegavati tzv. vršne sate kada je ovaj kut najmanji, što bi u ljetnim mjesecima značilo, između 10-15h. Tada se jednostavno NE ide na sunce - jer smo direktno izloženi UV-B zračenju i doslovno prizivamo rak kože.


Credit: Tomislav Štimac

Credit: Tomislav Štimac


Ozonske rupe
Stvar još dodatno kompliciraju tzv. oznoske rupe - mjesta sa smanjenom količinom plina ozona, čije se postojanje i kretanje prati unazad 20 godina. Ono što pouzdano znamo jest da zbog smanjenja ozonskog omotača, na Zemlju dospijeva sve više UV-B zračenja. Problem kod ozonskih rupa jest taj što one nisu na fiksnim mjestima več se stalno pomiču tako da ne možemo biti 100% sigurni kada smo točno izloženi večem ili manjem zračenju.


Rak kože
Kao što smo ranije napomenuli, UV-B je tip zračenja koji zadaje najviše problema ljudskoj koži i manifestira se preko: crvenila, plikova, pigmentacije, bora, brzog starenja kože te promjena u staničnoj aktivnosti kože. Onoga trenutka kada UV zraka ošteti naš DNK, nastaje rak. Oštećene stanice počnu se abnormalno razmnožavati. 

Kao i kod ostalog elektromagnetskog zračenja visokih energija, kod UV zraka važi pravilo ukupnog 'primitka' zračenja koje se izražava u primljenoj 'dozi' zračenja. To znači da se zračenje primljeno ove godine zbraja sa onim primljenim prošle godine, one prije nje, i tako dalje. Ljudi se čude kada dobe rak, a sunčali su se 'samo' 3 dana. Ono što ne znaju jest da se ta 3 dana zbrajaju sa svim prethodnim danima, mjesecima, godinama i tako dalje. Ukupno primljeno zračenje je ono što će se manifestirati u obliku oštećenja DNK. Kada oštećenja postanu toliko jaka da DNK (tokom procesa repliciranja) nema od kuda uzeti zdravu stanicu (jer je sve oko nje oštećeno), već uzme onu bolesnu, nastaje rak. Drugim riječima problem je u tome što stara oštećenja ostaju (o tome nešto kasnije) i ne 'brišu se', a daljnjim sunčanjem nastaju nova. Primjer: Ako uzmemo da je limit (maksimalna doza UV zračenja) koji neka stanica može primiti, neki proizvoljni broj npr. 1000 'jedinica' i ako jedno sunčanje radi 50 'jedinica'. Nakon 20 puta, na tom mjestu nastati će oštećenje DNK - bez obzira što smo se sunčali 'samo 20 minuta'.

Posebno upozorenje ljudima sa osjetljivom kožom, kada čitaju službene tablice UV zračenja za taj dan. Obzirom da im je koža 4 puta osjetljivija od normalne, to znači da brojeve UV indexa moraju pomnožiti sa 4. Za njih bi tabela maksimalne dnevne ekspozicije izgledala otprilike ovako kao na slici ispod. 'Max t' označava maksimalno dozvoljeno vrijeme kada na sebi nemaju navedenu zaštitu - npr. za vrijeme kupanja, izlaska iz vode ili 'grijanja' na suncu. Uz napomenu da 'suncobran' ne znači da morate nositi suncobran sa sobom, več da MORATE biti u hladu.



Credit: Korado Korlević / Tomislav Štimac


Sunčanje na suncu i u solarijima
Kada je koža izložena suncu, UV zraka prolazi kroz epidermis (gornji sloj) i završava u dermisu gdje uzrokuje pucanje elastičnih i kalogenih vlakana tvoreći bore i prerano starenje kože. Epidermis štiti kožu od oštećenja stvaranjem melaninskog pigmenta (tamnjenje kože), međutim ta 'zaštita' nastaje tek nakon što se oštećenje već dogodilo.

Negativni učinci UV zračenja AKUMULIRAJU se tijekom života (stara oštećenja ostaju, a nova se pridodaju). NEMOGUĆE je potamniti i dobiti smeđu boju kože a da se pritom ne dogodi oštećenje kože, jer je pigmentacija kože ustvari zaštitna reakcija organizma protiv ŠTETNOG djelovanja UV zraka.

Vezano za solarije, umjetni izvori UV zraka emitiraju čak i nekoliko puta jače zračenje od onog najjačeg na dnevnom suncu. Preplanula koža je u modi u nekim zemljama pa je 'industrija sunčanja' tamo u porastu npr. u SAD-u oko milijun osoba svakodnevno nastoji potamniti umjetnim 'sunčanjem'. Očiti dokaz škodljivosti UV zračenja jest učestalost raka kože, koja je u SAD-u dosegla učestalost svi ostalih raka zajedno. Godine 1978. u toj je zemlji bilo 500 000 novih slučajeva, a danas je gotovo jedan milijun novih slučajeva raka kože godišnje.


Poruka mladima
Vezano za takozvani New Age kult tijela gdje je 'dobro' biti preplanuo. Riječ je o industriji čiji jedan i jedini cilj je profit, po cijenu Vašeg života. Za one koji misle da je ovaj tekst napuhavanje prazne vreće, neka to objasne 3 milijuna ljudi koji svake godine dobiju rak kože zbog izlaganja UV zračenju! Isto tako, naivno je reći: 'meni se to neće dogoditi', jer po ničemu nismo posebniji od ona ostala 3 milijuna, koji su to isto mislili.

Vezano za ljepotu - ako već želite biti lijepi, zbog čega uopće odlazite u solarije kada se zna da UV zrake izazivaju ubrzano starenje kože i nastanak bora. Da stvar bude gora, UV zračenje je kumulativnog tipa, što znači da sva prethodna oštećenja kože ostaju, a svakim dodatnim izlaganjem UV zrakama samo još pridodajete nova oštećenja i bore. Ta vaša krasna 'preplanula' koža će za mijesec dana biti ponovo bijela, ali bore i oštećenja koja ste pritom dobili vam ostaju (do kraja života!). To niti jedan plastični kirurg više NE može ukloniti.



Credit: Tomislav Štimac

[Povratak na Svemir u UČIONICI]