Globalno zagrijavanje

Ljeto 2002 godine svakako će pamtiti mnogi. Od razljućenih turističkih radnika pa do astronoma koji su se veselili vedrim ljetnim noćima. Doduše oni prvi su se nekako snašli ali astronomi jedino što su dobili je oblačno nebo koje je trajalo gotovo cijelo ljeto. Koji je razlog tome? Lagano je reći klima ili povremena klimatska oscilacija, međutim istraživanja pokazuju da je današnje ponašanje klime pojava koja je zapravo predviđena i da u stvari nema ničega čudnog u tome. Takvu klimu su neki upravo i predvidili iako se tada na ta njihova predviđanja nije  obraćalo previše pažnje. No danas kada vidimo da je netko nešto predvidio i da se je to ostvarilo, logično je da se malo zainteresiramo za tu temu. Na kraju krajeva, rezultat predviđana nam je oprilično opipljiv i vidljiv očima.

Predviđanje nisu radile babe vračare, nego već obrazovani stručnjaci, upozorivši nas tada da će sveopće zatopljenje definitivno povećati opasnost od lošeg vremena. Dobro zapamtite ovo! Naime oni nisu rekli da ćemo izgorjeti u visokoj temperaturi! Nego su kao prvu pojavu naveli opasnost od lošeg vremena! Gotovo sve računalne simulacije pokazivale su povećanje učestalosti lošeg vremena kao što su jake oluje i poplave te iznenadne i jake suše. Zanimljivo, baš to nas u zadnje vrijeme najčešće pogađa. Također prisjetimo se i poplava u istočnoj Europi i Kini (preko 4 miljuna ugroženih u poplavama) u ljeto godine 2002, te u isto vrijeme pojave velikih suša u sjevernoj Americi.

Pogledajmo zatim sljedeću godinu, tj. ljeto 2003 i nesnosnu sušu. Francuski najviši dužnosnici kažu da je vlada prihvatila procjene o više od deset tisuća umrlih zbog prekomjernih vrućina koje su bile tokom ljeta 2003. Francuski predsjednik Jacques Chirac obećao je da će vlasti učiniti sve što mogu kako bi ispravile probleme u zdravstvenom sustavu zemlje, nakon smrti toliko velikog broja ljudi tijekom vala vrućina. No, pitanje je koliko se tu opće može učiniti. U Portugalu se procjenjuje da je val vrućine od kraja srpnja do polovice kolovoza uzrokovao smrt 1.316 osoba, prema objavi portugalskog ministarstva zdravstva. Ovaj je val vrućine najtopliji i najdulji val zabilježen u Portugalu, a dio je šireg vala vrućine koji je zahvatio veći dio Europe. Zbog velikih vrućina Portugal su poharali najveći požari ikad zabilježeni, u kojima su izgorjele šume površine Luksemburga!! U Sloveniji, Triglavski ledenjak koji se nalazi neposredno ispod 2.864 metra visokog Triglava na planini Kredarica, kao posljednji glečer u jugoistočnom dijelu Alpa je od posljedica nenormalno visokih tempratura definitivno doživio svoj kraj i otopio se! Kod nas na Jadranu zabilježena je rekordno visoka temperatura mora od 30 stupnjeva celzijevih! A u kontinentalnoj Hrvatskoj su zabilježene nezapamćene suše, izrazito niski vodostaji rijeka, nedostaci pitke vode,i isušavanja jezera.

Slučajnost ili?... Najlakše je reći klimatska promjena, a malo teže je reći "globalno zatopljenje" jer za prvo vam ne trebaju dokazi pošto je klima sama po sebi uglavnom nepredvidiva, a za ovo drugo treba iznijeti i neke konkretne dokaze. Za početak, objasnimo neke osnove.


Staklenički plin
Izgaranjem fosilnih goriva oslobađaju se ugljični dioksid CO2, dušični spojevi, sumporni oksidi i dr. Taj isti CO2 je također poznat kao Staklenički plin. Sada se možemo pitati zašto je on Staklenički plin i što je to Staklenički plin uopće. Slijede objašnjenja.

Oko 50% energije što pridolazi sa Sunca u obliku fotona se odbije od atmosfere i odlazi u svemir. Ono što uđe u atmosferu dijelom se potroši na tvorbu ozona iz kisika i onda ostatak više-manje cirkulira po površini Zemlje. Grije se tlo, voda, planine i jedan sasvim mali dio upije list zelene biljke i tu se preobrazi svjetlosna energija u električnu pa onda u kemijsku u obliku molekule glukoze. Toj činjenici život na Zemlji duguje svoje postojanje.

Zemljina atmosfera se sastoji od različitih Stakleničkih plinova poput CO2, metana, dušikovih i sumpornih oksida. Oni su optički prozirni, ali to ne znači da su zato svugdje prozirni. U toplinskom infracrvenom dijelu spektra, staklenički plinovi nisu tako prozirni, već dio energije koji su primili od Sunca zadržavaju na sebi. Dakle ako iznad površine Zemlje imamo sloj takvih plinova, svjetlost normalno stiže do površine, no kada se ta energija želi vratiti nazad u svemir, ti isti plinovi prime jedan dio te energije na sebe. Upravo ti plinovi nam omogućuju život ovakav kakav imamo, jer su poput deke koja pokriva planet i ne dozvoljava brzo otjecanje topline. Ona ublažava temperature i prenosi toplinu oko planeta. Cijela stvar funkcionira već milijunima godina i do sada je sve bilo više manje u dinamičkoj ravnoteži. Veće oscilacije zbile su se negdje između 440 i 360 milijuna godina u prošlosti kada se je zbog jakih vulkanskih aktivnosti koje su pratile premještanje kontinenata pojavile veće količine CO2 u atmosferi koji je stvorio veći (tj. dovoljan) stakleni učinak da na Zemlji dođe do pravog bujanja života. Eventualne viškove, potrošile su biljke. Srećom tada na planetu nije bilo nikoga tko bi išao paliti i sjeći te iste biljke.


Sl 1: Biosfera. U potpunosti bez efekta staklenika, prosječna temperatura
na Zemlji bila bi 33 stupnja celzija niža. Ne baš ugodno. (gfx by: Tomislav Štimac) 

Vratimo se u današnjicu. Međutim, što se događa kada u atmosferi dođe do ubrzane emisije stakleničkih plinova, dakle kada se ona naša "deka" malo podeblja? Jasno, Zemlja postaje sve toplija, jer je energiji sve teže i teže otjecati s površine. Nesumnjivo je da smo svojim djelovanjem ubrzanog sagorjevanja fosilnih goriva (ugljen, nafta, itd.) povećali količinu ugljičnog dioksida u atmosferi i time pridonijeli većoj koncentraciji stakleničkih plinova u atmosferi. A najjednostavnije računalne simulacije i proračuni pokazuju kako to za posljedicu ima povećanje temperature planeta, odnosno atmosfere.

 
Globalno zatopljenje
Unatoč tome, još uvijek postoje ljudi koji tvrde kako globalnog zatopljenja nema, odnosno čak i ako ga ima da ono nije dokazano. Prvi argument im je da je ponašanje stakleničkih plinova u atmosferi nedovoljno istraženo.
Neki pak tvrde kako je u pitanju zapravo igra znanstvenika kako bi od svojih vlada dobili još sredstava za istraživanje. Dakle kaže se kako znanstvenici eksploatiraju nepoznavanje ovog problema, vrše preuveličavanje i pogrešno tumačenje ove teme. Među njima i William Grey, Državno sveučilište u Coloradu koji kaže: "It has been extended and grossly exaggerated and misused by those wishing to make gain from the exploitation of ignorance on this subject. This includes the governments of developed countries, the media and scientists who are willing to bend their objectivity to obtain government grants for research on this topic.".

Dobro pročitajte gornji odlomak. Dakle kaže se da je u pitanju zloupotreba radi vlastitog ostvarivanja (financijskog) dobitka. Razmislite dobro o tome. Pa ako je to tako, ako strogo znanstveno dokazanog globalnog zatopljenja nema, onda će nam upravo ti znanstvenici napokon dokazati kako ga zaista nema! I zauvijek završiti ovu temu! Nema više zlouporaba. Nema više priča kako na Zemlji prevladava globalno zatopljenje. Problem riješen! Iz ovoga je jasno samo po sebi da su rečenice g.Greya u kontradikciji same sa sobom, što ostavlja poprilično upitan ton na cjelu izjavu. Također, obratite pažnju kako gospodin Grey u isti koš trpa novinare i znanstvenike.

No dali je ponašanje CO2 u atmosferi zaista nedovoljno istraženo? Mjerenja pokazuju da se količina ugljičnog dioksida u posljednjih 100 godina stalno penje pa tako danas imamo količinu CO2 u atmosferi preko 20% veću nego ikad u povijesti. Prema mjerenjima, količina CO2 u zraku prešla je 350 dijelova na milijun u odnosu na 280 ppm* izmjerenih 1800-te god. Godišnje izbacujemo oko 7 milijardi tona ugljičnog dioksida u atmosferu. (*ppm = mjer.jed. dijelova na milijun - od milijun molekula zraka, 280 ih je CO2.)
 
Slika 2: Crvena zona predstavlja količinu CO2 u atmosferi. Zone su u međusobnom omjeru (mjerilu).
Godina: 1800
Količina CO2 u zraku: 280 ppm
Godina: 1990
Količina CO2 u zraku: 350 ppm
Godina: 2100
Količina CO2 u zraku: >500 ppm
     
 
Paralelno s tim mjerenjima valja obratiti pozornost mjerenja meteorologa. Pa tako od strane Norveških istraživača imamo 1978, godine zabilježeno smanjivanje arktičkog pokrova leda. Slijedi zatim 1995-ta godina, najtoplija zabilježen godina u meteorološkoj povijesti. Te iste godine s Larensovog ledenog praga otkinula se je ledena santa površine 4200 kvadratnih kilometara. A ako se sjetite, u ljeto 2002. godine imali smo također prilike vidjeti veliku santu leda koja se je otkinula u more. No dakako najzabrinjavajući podatak je onaj da je današnja temperatura najviša u posljednjih 150 000 godina!

Dakle postaje pomalo licemjerno pričati kako CO2 nije uzrok globalnog zatopljenja, nego je tome uzrok "nešto drugo i neistraženo". U znanosti naime postoji jedno opće prihvaćeno naćelo zvano ''Occamova britva'' koje nam kaže da moramo prihvatiti najjednostavnije rješenje dok ne pronađemo i potvrdimo drugo ili bolje. A još bitnije od toga je da se teorija mora potvrditi pokusom.  Jedan genijalan um, jednog od najvećih fizičara 20-tog stoljeća, Richarda Feynmana poručio nam je: "Uopće nije važno koliko je lijepa vaša pretpostavka. Uopće nije važno koliko ste vi pametni, tko je izrekao pretpostavku, jeli to poznato ime ili ne. Važno je samo jedno: ako se ne slaže s pokusom, pogrešno je.".

Gotovo svi dosadašnji pokusi pokazali su nesumnjivu vezu između povećanja ugljičnog dioksida u atmosferi i povećanja temperature planeta. A gotovo niti jedan pokus do sada nije pokazao obrnuto! Dapače, još se nije pojavio niti jedan rad u kojemu bi se tvrdilo kako je sveopće zatopljenje zabluda ili da će planetarno zatopljenje uz podvostručavanje količine ugljičnog dioksida u atmosferi biti znatno manje od predviđenih 1-4 stupnja celzija.

 
Grafovi
Gornja siva ploha pokazuje nam količinu ugljik dioksida u atmosferi sa tri prikazane vrijednosti. Početnih 295 (izmjerenih 1900-te god.), sadašnjih 350 i pretpostavljenih 560 potkraj 21. stoljeća (ako nastavimo ispuštati ovim tempom). Donja narančasta ploha pokazuje povećanje temperature u stupnjevima celzija. Skala temperature je povećana sto puta kako bi stala na isti graf.
 

Graf 1

Graf 2

Graf 3


Na prvom grafu vidimo najniže predviđeno povećanje za sljedećih sto godina od 1 stupnja celzija u odnosu na današnju temperaturu (odnosno 2 stupnja u odnosu na početak 20. stoljeća). Ako pogledamo dosadašnje povećanje temperature od skoro jednog stupnja celzija u odnosu na početak 20 stoljeća iz odnosa možemo pretpostaviti sljedeće povećanje temperature. Iz toga je jasno da je povećanje od svega 1 stupnja u sljedećih sto godina malo vjerojatno, osim ako se ne dogodi čudo.

Drugi graf je zapravo najrealniji. Odnosi vrijednosti od 1900. do 2000. godine slični su onima od 2000. do 2100. Povećanje na njemu iznosi 2 stupnja u odnosu na danas, odnosno 3 stupnja u odnosu na početak 20 stoljeća.

Treći graf predstavlja povećanje temperature od 4 stupnja celzija. Odnosi vrijednosti pokazuju nesklad i možemo se samo nadati da su neki znanstvenici pretjerali kada su upozorili na povećanje od 4 stupnja. Jer nismo uzeli u obzir pojave lančanih reakcija koje se mogu desiti već nakon povećanja temperature nakon 2 stupnja. Pod time mislimo prije svega na velike šumske požare kojih će nesumnjivo biti sve više i činjenicu da svake sekunde nestaje jedno jutro šume. Dakle, iako treći graf pokazuje nesklad odnosa i možda djeluje pretjerano, ne bi ga trebalo ignorirati, a još manje se začuditi ako se baš on pokaže ispravan u sljedećih 50 godina.
 

Predviđanja i mjerenja
Pogledajmo sada kako je tom problemu pristupio jedan od najvećih autoriteta moderne astronomije i planetarne studije, dr. Carl Sagan. Inače čovjek koji je među ostalim pomogao u rješavanju zagonetke visoke površinske temperature na Veneri (rješenje je bilo: jak stakleni učinak!). Dr. Sagan svoju istragu započinje sa velikom dozom opreza prema staklenom učinku:

"Znamo li koliko se Stakleničkih plinova skuplja u atmosferi i tvrdimo li da razumijemo kakva je posljedična infracrvena neprozirnost atmosfere, ne bismo li morali znati izračunati povećanje temperature posljednjih desetljeća uzrokovano sve većom količinom CO2? Svakako, ali treba biti pažljiv. Moramo uzeti u obzir da Sunce prolazi kroz 11-godišnji ciklus te da se tijekom tog ciklusa količina njegove zračene energije donekle mijenja. Moramo zatim uzeti u obzir i povremene erupcije vulkana kojima se u stratosferu izbacuju sićušne kapljice sumporne kiseline, čime se povećava refleksivnost zemaljskog zračnog omotača pa na Zemlju stiže manje sunčeve energije i ona se malo ohladi. Velika vulkanska erupcija, procjenjuje se, snizit će temperaturu Zemlje za gotovo jedan stupanj Celzija tijekom nekoliko godina. Moramo uzeti u obzir da se u nižim slojevima atmosfere nalazi mnoštvo sitnih čestica iz tvorničkih dimnjaka koje sadržavaju sumpor i - koliko god bile štetne za život na površini planeta - također ga hlade. Moramo također uzeti u obzir čestice mineralne prašine nošene vjetrom koje imaju sličan utjecaj."

Dr. Sagan zatim nastavlja. "Kada se učini sve to, rezultati se čine u skladu s teoretskim previđanjima. Prosječna temperatura Zemlje se tijekom 20.stoljeća malo povećala, i to za manje od jednog stupnja Celzija. Deset najtoplijih godina od 1860. do danas zbile su se tijekom 1980-tih i početkom 1990-tih - usprkos hlađenju Zemlje uzrokovanom eksplozijom filipinskog vulkana Pinatubo 1991. Ta je erupcija u zemaljsku atmosferu izbacila 20 do 30 megatona sumpornog dioksida i aerosola. Te su tvari za tri mjeseca obišle Zemlju, a nakon samo dva mjeseca prekrile su oko dvije petine površine Zemlje. To je bila druga po veličini erupcija u ovom stoljeću. Ako su proračuni točni i u bliskoj budućnosti ne bude većih vulkanskih erupcija, do kraja 1990-ih morao bi se nastaviti porast temperature Zemlje. To se zapravo i dogodilo, jer je 1995. bila najtoplija zabilježena godina u meteorološkoj povijesti."
 

Stupanj više manje, nema veze (?)
Dakle, očigledno je da se je temperatura Zemlje u zadnjih 100 godina povećala za nešto manje od jednog stupnja. Jedan stupanj je zbilja sitnica na koju ne treba obraćati pažnju. No, jeli tome doista tako ?

Tokom zadnjih par stotina tisuća godina Zemlja je prošla kroz nekoliko razdoblja ledenih doba. Trenutno se nalazimo u međuledenom razdoblju. No ono treba znati jest činjenica da prosječna razlika između ledenog i međuledenog razdoblja iznosi svega 3-6 stupnjeva celzija! Pročitajte prethodnu rečenicu još jednom. Dakle razlika od svega nekoliko stupnjeva prebacuje Zemlju iz jednog stanja u drugo. Da smo sada u ledenom dobu, Zagreb bi se nalazio otprilike jedan kilometar ispod površine leda!

Do sada svi računalni modeli nam pokazuju povećanje temperature između 1 i 4 stupnja celzija ukoliko se nastavi dosadašnji tijek sagorijevanja fosilnih goriva, dakle da dođe do podvostručenja količine stakleničkih plinova u atmosferi do kraja 21-vog stoljeća.


Sl 3: Mjesto na Zemlji danas.
gfx by: Tomislav Štimac
 


Sl 4: Isto mjesto, 6 stupnjeva manje.
(nije drugi crtež, nego su otoci pola kilometra ispod leda!)
gfx by:Tomislav Štimac
 


Sl 5: Zemlja, 6 stupnjeva više.
gfx byTomislav Štimac
 

Zagađivači
Najveći proizvođač otpadnog CO2 na cijelom planetu su SAD. Zatim slijedi bivši Sovjetski Savez, a na trećem mjestu (kada ih se zajedno zbroji) su zemlje u razvoju. Srećom, Hrvatska nije na popisu. A što bi tek bilo s nama da smo prvi na popisu, možemo samo zamisliti. Zanimljiva je činjenica da je taj isti SAD jedina velika industrijska država u kojoj se ne poduzimaju neke značajne mjere za smanjivanje općeg zatopljenja. Naime, neke druge razvijene industrijske zemlje poput Japana, Velike Britanije, Njemačke i Švedske, imaju već razrađene programe koji se primjenjuju u njih protiv općeg zatopljenja. Na Kyotskom sastanku, Sjedinjene Države zauzele rezervirano stajalište prema izglasanim deklaracijama i nisu se obvezale potpisivanjem. Time su dakako navukle na sebe određene nesklonosti većine ostatka svijeta.
 

Novinari
Novinari nažalost, jedva čekaju senzaciju. Tako prema tim istim novinarima "senzacionalcima" mi bi trebali biti već odavno mrtvi, a temperatura Zemlje se je do danas trebala popeti za preko 10 stupnjeva. Svojim pomalo neodgovornim ponašanjem, pridonose općem neznanju i pretvaranju nečega tako važnog kao što je globalno zagrijavanje u nejasnoću i vlastitu promidžbu. Večina tih novinara uopće ne razlikuje pojam ozonskog omotača i globalnog zagrijavanja. Njima je sve isto. Doduše postoje neke veze između plinova koji uništavaju ozon i globalnog zagrijavanja ali teško da jedan prosječan novinar išta zna o tome. Zapravo da zna, napisao bi to, a nebi trpao ozon i globalno zagrijavanje stalno u isti koš. Stalnim ponavljanjem jednih te istih fraza pridonose otupljivanju i raspršivanju kvalitetnih i točnih informacija o ovoj temi.
 

Razne organizacije
Obzirom da se SAD nalazi na prvom mjestu po ispuštanju CO2 u atmosferu, često na nekim javnim prosvjedima možemo čuti oštre riječi upućene protiv te države. Ti koji galame i razbijaju izloge, pale američke zastave, a neki od njih se nazivaju i anti globalisti nemaju veze s borbom protiv CO2. Takve ljude i sve njima slične organizacije valja izbjegavati.
 

Političari
Čim se iz ovog ili onog razloga aktualizira tema globalnog zagrijavanja, neće proći niti pola dana, već ćete u medijima vidjeti poruke političara protiv tog istog globalnog zagrijavanja, ili pak protiv onih koji su protiv globalnog zagrijavanja. U pravilu da bi politički mehanizam funkcionirao, uvijek treba stvoriti dvije strane kako bi se ljudi podijelili i kako bi političari oko sebe okupili jednu ili drugu skupinu. No od tih istih političara nečete nikakvo dobro dobiti, stoga ih se valja kloniti, jer kako reče stari Ezop (VI st. n.e.): "zli ljudi ne mijenjaju narav ni kad se s njima lijepo postupa".
 

Laskavci i pijuni
Kao što smo rekli postoje ljudi koji i dan danas prave mistifikacije oko globalnog zagrijavanja i pričaju bajke kojima se konstantno ograđuju od temeljnog pitanja uloge CO2 u pojavi efekta staklenika. Dakle oni znaju da je sve drugo krivo za zagrijavanje planeta, samo CO2 nije kriv!

Oni mogu biti odlični teoretičari, spretni na jeziku, ali teško da svoje rezultate mogu suprotstaviti rezultatima (koje do dan danas još nitko nije pobio) dobivenim od vrhunskih stručnjaka, opremljenih vrhunskom tehnologijom na mjestima kao što su: NASA-in Goddardov institut za svemirska istraživanja u New Yorku, Geofizički laboratorij za dinamiku fluida Državne uprave za oceane i atmosferu u Princetonu, Državni centar za atmosferska istraživanja u Boulderu (Colorado), Max Planckov institut za meteorologiju u Hamburgu i Hadleyev centar za predviđanje i istraživanje klime u Velikoj Britaniji. Svi oni dobili su gotovo iste rezultate vezane uz odnos CO2 i porast temperature planeta.

 

Sl 6: Nadamo se ne "zimska Božićna čestitka 3001."
gfx by Tomislav Štimac
 

Kakvo je danas vrijeme
Teško da možemo prešutjeti da se usred ljeta 2002. godine otapaju ledenjaci, haraju poplave Europom i Azijom, ugrožavajući 4 milijuna života (u Kini) i uzrokujući velike materijalne štete (u nekim Europskim gradovima). U isto vrijeme na drugoj strani planeta javljaju se pak nezabilježene suše i požari. Godinu dana kasnije imamo u Evropi nezapamčeno visoke temperature koje su u Francuskoj odnjele deset tisuća života (službeno priznati stav franskucke vlade), te zapalile šume u Portugalu površine države Luksemburga. Zanimljivo je da gotovo sve na što su nas znanstvenici upozoravali da će se desiti kao rezultat pojave globalnog zagrijavanja se upravo dešava! Danas nama pred očima! Pročitajte neke (preko 10 godina) starije članke na temu globalnog zagrijavanja. Nećete vjerovati da su pisani tada obzirom koliko zorno predočuju sliku koju danas gledamo. Gotovo svi računalni modeli vremenskih nepogoda poklapaju se sa stvarnim nepogodama kakve smo imali prilike iskusiti (srećom, naša zemlja je prošla praktički neozlijeđena po pitanju poplava, ali ne i po pitanju nezabilježenih tuča koje su uništile poljoprivredne usjeve, te suša godinu dana kasnije 2003.).

Velik broj čitatelja mlađih od 30 godina vjerojatno ne zna koliko su velike klimatske promjene nastale u zadnjih par desetljeća. Razgovarajte malo sa starijima i pitajte ih kakva su nekad bila ljeta a kakve zime. Doduše to i dalje može biti subjektivno stajalište ili netočno iz nekih razloga o kojima se govori u izlaganju Dr.Sagana, ali svakako porazgovarajte malo i sa starijima. Pričajte im o poplavama, tučama i požarima, vremenskim nepogodama i neka vam ih nabroje u posljednjih 50 godina, a onda vi njima nabrojite one u samo zadnjih 5 godina.
 

Zaključak
Potpuno je nebitno postoji li problem globalnog zagrijavanja ili ne. Bitna je samo jedna činjenica. Ukoliko u atmosferi povečamo količinu ugljik dioksida za 'X' ppm, tada će na Zemlji doći do povećanja temperature za 'Y' stupnjeva. To do sada pokazuju sve znanstvene studije, a niti jedna ne pokazuje suprotno.

Klonite se raznih senzacionalističih članaka koje izdaju naši dnevni listovi. To što je unutra nema veze sa znanošću i jako teško da ćete od nekoga tko nije u stanju pravilno prevesti engleski tekst uopče dobiti informaciju.