Uvod Još davnih 30-tih godina prošloga stoljeća uvidjela se je potreba za radio navigacijskim sustavima. Mada su optička navigacijska sredstva (npr. ''zrakoplovni svjetionici'') tada bili odlična stvar za noćna slijetanja, od njih nije bilo puno koristi po oblačnom vremenu, kao niti po danu (jer su tada bili ugašeni). Prvi instalirani navigacijski radio sustav bio je takozvani A-N sustav. Ako pogledamo slovo A u morseovoj abecedi vidjeti ćemo da izgleda ovako: ''. _ '' (točka, crta), dok slovo N izgleda ovako: '' _ .'' (crta, točka). Svaki poznavatelj morseovog koda odmah će vam reći da je slovo N obrnuto od slova A (što i sami možete vidjeti). Ukoliko u isto vrijeme iz istog izvora odašiljete slovo A i N, dobiti ćete kontinuirani signal bez prekida. Pretpostavimo sada da imamo dva izvora koji su međusobno jednako udaljeni od vas, od kojih jedan odašilje slovo A, a drugi slovo N. Ukoliko se približite odašiljaču A, signal odašiljača N slabi, što rezultira da bolje čujete slovo A, dok slovo N iščezava. Ista stvar važi ukoliko se približite odašiljaču N, sto tom razlikom što sada A iščezava, a N jača. Ukoliko pak letite točno po kursu, čuti ćete kontinuirani signal - i to je ono što su piloti morali raditi. Po načinu primjene, ovaj sustav čak pomalo podsjeća na VOR sustav, jer se leti po zadanom kursu, s tom razlikom što kurs ne određujete vi, nego raspored radio farova. Čim se maknete s kursa, vaš radio uređaj počne kucati slovo A ili N, ovisno u koju stranu ste skrenuli. Snaga svakog odašiljača iznosila je 1.5 kW, a međusobno su bili raspoređeni na udaljenosti oko 300 km i kao takvi su zapravo predstavljali svojevrsnu ''zračnu autocestu''. Frekvencijski raspon sustava je bio od 190 do 535 kHz. Ubrzo su ovom sustavu dodani pomoćni radio farovi, koji su bili raspoređeni na svakih 50-tak kilometara duž pojedine zrakoplovne rute. Svaki radio far odašiljao bi svoj karakteristični identifikacijski signal, tako da je pilot mogao pratiti i provjeravati rutu kojom se kreće. U kombinaciji sa radio farom koristio se je uređaj imenom radio kompas - možemo slobodno reći, prethodnik ADF-a. Sam princip rada radio kompasa je dosta jednostavan. U avion bi se ugradila fiksna loop antena i kada biste letjeli u smjeru radio fara, igla bi pokazivala točno na vrh, tj, imala bi otklon nula. U slučaju da ste se maknuli s krusa, igla bi pokazala otklon.
Obzirom da je antena bila postavljena fiksno s osi aviona, to je značilo da se avion morao okrenuti prema radio faru svaki puta kada je trebalo očitati ili provjeriti signal, što baš i nije spretno rješenje. Ovaj je problem vrlo brzo riješen instalacijom loop antene koja se je mogla rotirati, a sustav je nazvan RDF, tj. Radio Direction Finder (nešto kao radio amaterima dobro poznat uređaj za ''lov na lisicu''). Uz pomoć rotacijske loop antene, navigator ili pilot mogli su rotirati antenu, bez potrebe za manevriranjem aviona. Jednostavnim rotiranjem loop antene do nulte točke signala ustanovila bi se pozicija radio fara. No to nije sve. Uz pomoć dva radio fara mogli ste triangulacijom istoga trenutka saznati svoju točnu poziciju što je do tada bilo nešto nezamislivo.
Radio Direction Finder kasnije će biti zamijenjen naprednijim sustavom zvanim Automatic Direction Finder ili skraćeno ADF. Kod njega nema više muke sa rotiranjem antene i očitavanjem mehaničkog brojila. Indikator ADF-a uvijek pokazuje prema radio faru, dokle god je prisutan radijski signal. Koliko god nama danas ADF sustav djelovao staro, on je još uvijek sasvim dobar, a uz to ima i svojih prednosti u odnosu na primjerice VOR. Najbitnija od njih odnosi se na radijske propagacije. Zbog niskih radijskih frekvencija (LF i MF) na kojima NDB-ovi vrše odašiljanje, djelovanje tog sustava nije ograničeno na liniju horizonta (liniju vidljivosti). Razlog je taj što se svaki radio val čija frekvencija je niža od cca. 18 MHz odbija od ionosfere i kružno prati površinu planeta što rezultira prijemom NDB-ova udaljenih i po 1000 i više kilometara. Tko ne vjeruje može slobodno pogledati moj NDB log. Sa druge strane VHF radio valovi (iznad 30 MHz) ograničeni su (uz neke izuzetke) strogo na crtu horizonta tj. liniju vidljivosti (dvije točke koje se međusobno vide). Napomena: Linija vidljivosti nije nužan uvjet na VHF-u jer može se raditi i refleksijom, ali tada su potrebne mnogo veće snage. Ako spominjemo i refleksiju, recimo da što je frekvencija viša, to je refleksija bolja. Ovo sam spomenuo samo zato da me ne bi netko pitao zašto mu u zgradi najnormalnije radi mobitel iako mu odašiljač nije u direktnoj liniji vidljivosti.
Kako nastaje signal NDB-a ? Sustav NDB radio farova baziran je na amplitudnoj modulaciji. Val nosioc miješa se sa modulacijskim signalom i na izlazu iz modulatora dobivamo produkt dva sinusna vala tj. zbroj i razlika ulaznih frekvencija zajedno sa valom nosiocem. U ovom slučaju modulacijski signal jest identifikacijski znak stanice kucan morseovim znakovima, a frekvencija mu iznosi 1020 Hz. Ton od 1020 Hz nije odabran slučajno. Naime psiho-akustične studije pokazale su da je ljudsko uho upravo najosjetljivije na toj frekvenciji, čak i kada je u pozadini prisutan široko pojasni šum (tipičan za svaki radio uređaj). Spomenimo da neke zemlje koriste sustave koji ne odašilju ton na 1020 Hz, nego na 400 Hz ili na 800 Hz. Demodulacija NDB signala se vrši AM prijemnikom čiji sastavni dio jest AM demodulator tj. AM detektor. Kako pronaći lokaciju NDB-a ? Pilot u avionu bi se samo nasmijao da mu postavite ovo pitanje (dakako, dok je u avionu!). Međutim kada se spusti na zemlju i uđe u svoj autić, tada se već počinju pojavljivati neki problemi, a smijeh vrlo brzo nestaje! Npr. NDB Pisarovinu sigurno nećete pronaći u mjestu Pisarovina, kao što NDB ZAG nećete pronaći u Zagrebu. Gdje se konkretno oni nalaze? Donja slika pokazuje nam grube lokacije NDB-ova.
Ali kojim putem doći do njih i gdje se točno oni nalaze? Evo kako sam ja došao do tih informacija. Uz Flight Simulator 2004 posjedujem dodatak koji se zove Croatia Roads. Da sada ne objašnjavam sve detalje o tom dodatku, preporučam da pročitate ovaj članak. Otvorio sam mapu, odvukao svoj aviončić do NDB-a i jednostavno pogledao ceste u blizini uz pomoć Top Down Viewa (satelitski pogled). Nakon toga sam uzeo plan grada s auto atlasom i potražio te iste ceste. Prvi dio je riješen. Za svaki slučaj isprintao sam si te ''satelitske slike'' te ih ponio sa sobom. Moram priznati da mi je od velike pomoći bio komunikacijski prijemnik *AOR AR-3000 (100 kHz - 2 GHz, AM/FM/SSB) koji imam instaliran u autu. Jednostavno sjednete na frekvenciju i gledate signal kako se pojačava, što daje jedinu pravu potvrdu da idete pravim smjerom i približavate se NDB-u. Obzirom da ne vjerujem previše auto atlasima (što se pokazalo točno u slučaju NDB SK), primarno sredstvo koje sam koristio u potrazi za NDB-ovima bio mi je radio prijemnik. *Koliko sam čuo i vojni zrakoplov Grumman EA-6B Prowler ima isti takav prijemnik u svojem cockpitu.
Kako bi se postigla bolja preglednost stranice, odlučio sam svaki NDB staviti u svoj zasebni tekst. Klikom na link otvara se novi prozor sa pripadajučim člankom. Odaberi: |
