Priča o astronomiji
Bio je mrak. Vedro noćno nebo visjelo je iznad malog gradića u dolini; zvijezde su impresivno sjale. Mala grupa ljudi popela se je na vrh brda, gledajući preko gradića i doline na brdo sa druge strane, nekih petnaest kilometara u daljini. Tamo se je pak skupila druga grupa ljudi i njihova svijetla su svjetlucala iz daljine. "spremni smo", rekao je vođa prve grupe, bradati čovjek sa dosta izraženim očima. "Provjerite vašu svjetiljku". Što se je to događalo ? Dali je ovo bila tajna vojna operacija ? Ili pak banda lopova koji označuju plijen ? No, bio je to zapravo znanstveni eksperiment. Vođa je bio sam Galileo, koji je kasnije obznanio da se Zemlja okreće oko Sunca. A eksperiment je bio jako jednostavan: svjetiljka na brdu bi se otkrila. Petnaest kilometara dalje, druga svjetiljka bi se otkrila i svjetlila prema prvoj. Tako bi svijetlost putovala trideset kilometara, dvaput duž doline gdje je bio talijanski grad Florenca. Mjereći koliko dugo je trebalo svijetlosti da prijeđe tu udaljenost, Galileo je htio izračunati brzinu svijetlosti. Pokušavao je uhvatiti duh Svemira. Usmene predaje su zadovoljavale mnoge generacije mladih i odraslih. Bile su to priče o čudima, fantaziji, istini i misteriji. Priče su nezamjenjiv stimulans mašti i često nepresušan izvor zabave. Jedno od najzanimljivijih stanovišta priče je snaga objašnjavanja. Stoljećima su priče bile stvarane i pričane kako bi objasnile fenomene koji su dotad bili neobjašnjivi. Priča o astronomiji i evoluciji astronomske evolucije kao nauke uključuje bezbrojne priče, originalno smišljene da objasne vidljiva nebeska tijela, njihova kretanja (pravilna i nepravilna), tajne njihova postanka, i snage koje oni imaju na nas na Zemlji. Kao primjer, imena planeta Marsa, Venere i Pluta dolaze upravo iz priča. Sazviježđa, koja uključuju lovca Oriona, kojeg prate njegovi vjerni psi, a koji pak gone sedam sestara Plejada. Čak su i veliki astronomi popu Galilea, Newtona i Tycho Brahe bili fascinirani pričama. Upravo zbog ovako neobično bogate povijesti priča koje ispunjavaju znanost i astronomiju, čini se logičnim da je učenje osnovnih principa i ljudi uključenih u njih, ostvareno kroz pričanja i prepričavanja priča.
Zašto učiti astronomiju ? Postoje četiri razloga za postaviti astronomiju kao standardni predmet programa elementarne nauke. Osim činjenice da je istinski zanimljiva djeci (a i svakome drugome, po tom pitanju), ona ima jako bogat skup veza sa ostatkom nauke. A budući da je ona produkt različitih ljudi sa različitih dijelova svijeta, astronomija pruža prilike za među-kulturna povezivanja unutar članova zajednice. Interes Učenici najviše citiraju dinosaure i Svemir (uključujući astronomiju) obzirom da su im ta dva poglavlja nauke najzanimljivija. Osobito je važno uzeti u obzir da su mnogi učitelji usredotočeni na način na koji mogu zainteresirati učenike i samo-motivirano učenje. Zanimanjem za učenje i izazovima motivacije, učenici su obodreni da aktivno prate i stvaraju znanstveno znanje. Ovo znatno umanjuje teške napore učitelja da prikažu nauku kroz zabavu i daje im ono što rade najbolje - da podučavaju (predaju znanje).
Veze sa znanošću Mnoge od uvodnih pojmova koje studenti uče na lekcijama elementarne astronomije, grade koncepcijske temelje za naobrazbu koja se odnosi na druga područja znanosti. Primjerice, diskusije o stijenama na Zemlji, Mjesecu i ostalim planetima je u vezi sa geologijom. Pitanje života na drugim planetima primorava učenike da uđu u područje biološke nauke. Multi-kultura Astronomija je središe mnogih predaja, mnogih tradicija i ceremonija raznih kultura. Primjerice, Kineska Nova Godina, Islamski sveti mjesec Ramadan, i mnoge prve nacije imale su tradicije i ceremonije koje su zavisile na preciznom promatranju Mjesečevog ciklusa. Dapače, Židovski festivali i religiozni sveti dani se još uvijek računaju po drevnom - deset mjesečnom, Mjesečevom kalendaru.
Autori
teksta: |
