Najbliže zvijezde
Dok sumrak lagano pada u predvečerje mjeseca Travnja ili ranog Svibnja, nisko na jugozapadu se može vidjeti plavo-bijela zvijezda. Njeno ime je Sirius, i to je najsjajnija zvijezda na našem noćnom nebu. Sirius izgleda tako svijetlo djelomično i zbog toga što je u pitanju snažan proizvođač svijetlosti; kada bismo naše Sunce zamijenili zvijezdom Sirius, danje svijetlo bi postalo preko 20 puta svjetlije. Međutim drugi razlog zbog kojeg je Sirius tako svijetli na našem nebu je činjenica da je dosta blizu. Sirius je naime, najbliža zvijezda Suncu koja se može vidjeti prostim okom sa Sjeverne Hemisfere. Udaljenosti među zvijezdama su toliko velike da ih izražavamo u jedinicama svjetlosnih godina - udaljenost koju svijetlost pređe za godinu dana. Izraženo u tim jedinicama, alpha Centauri se nalazi na udaljenosti od oko četiri svjetlosne godine a Sirius na osam i pol svjetlosnih godina.
Tabela: Zvijezde
u okrugu od 10 svjetlosnih godina Tabela nam pokazuje udaljenost i svjetlinu zvijezda koje se nalaze u okrugu od 10 svjetlosnih godina. Pogledajmo pobliže sada svaku od njih. Usput spomenimo da si ne morate predbaciti što ne znate većinu naših zvjezdanih susjeda (zvijezda). Naime, samo su Sirius i još dvije zvijezde dovoljno svijetle da ih vidimo prostim okom. Isto tako valja imati na umu da naše Sunce nije baš tako "prosječna zvijezda". Od 12 najbližih zvijezda, samo su dvije svjetlije a većina ih je poprilično tamnija. Ova nadmoć tamnijih zvijezda nije prisutna samo u našem susjedstvu. Čini se da takve zvijezde zapravo dominiraju Svemirom: Nisu baš svijetle, ali zato ih ima jako puno.
Alpha Centauri Kroz teleskope, saznali smo da je naš najbliži susjed zapravo sistem od tri zvijezde, koje se polagano okreću jedna oko druge. Alpha Centauri A (najsvjetlija od ove tri) je jako slična našem Suncu. Alpha Centauri B je nešto manja, pa svijetli nešto slabije i narančaste je boje (zbog temperature od 4800 stupnjeva Celzijusa u usporedbi sa Suncem i Alpha Centauri A koji imaju 5800 stupnjeva Celzijusa). Boju zvijezde određuje njena temperatura. Najhladnije zvijezde su crvene, nešto toplije su narančaste i žute a najtoplije su plavo bijele. Dvije centralne zvijezde kruže jedna oko druge u periodu od 80 godina i udaljene su otprilike 20 puta više no što su Zemlja-Sunce (to otprilike odgovara udaljenosti od Sunca do planete Uran). Treća zvijezda, alpha Centauri C, još se naziva i Proxima Centauri, pošto nam je najbliža od ove tri. Ona je tamno crvena (hladna) malena zvijezda, i nalazi se jako daleko od centralnog para; barem 300 puta dalje no što je najudaljeniji planet Sunčevog Sustava udaljen od Sunca. Međutim to je još uvijek jako mala udaljenost u odnosu na među-zvjezdane udaljenosti. Tako da je Proxima sigurno uhvaćena u dugačku i sporu orbitu svojih svjetlijih sestara. Kada bi naše Sunce imalo pratioca poput Alpha Centauri C na istoj udaljenosti, ta zvijezda bi izgledala poput svake druge zvijezde na nebu, vidljiva golom oku, ali zato tamnija od stotina drugih.
Sl 1. Naše zvijezdano
susjedstvo Barnardova Zvijezda Ova, vrlo skromna mala zvijezda, udaljena svega šest svjetlosnih godina u smjeru zviježđa Zmijonosca, je najbliža zvijezda koja se može proučavati sa Sjeverne Hemisfere - ali samo uz pomoć teleskopa, obzirom da je previše tamna da bismo ju vidjeli prostim okom. To je tamni crveni patuljak, poput Proxime Centauri (i većine ostalih zvijezda u našem susjedstvu), koji je prvi puta privukao pozornost astronoma godine 1916. Tada je Edward Emerson Barnard sa Lick Opservatorija ustanovio da se ta zvijezda najbrže pomiče kroz nebo. Iako nam se zviježđa na nebu čine nepromjenjiva tokom ljudskog života, zvijezde se zapravo pomiču. tokom stoljeća, zvijezde i Sunce se različitim brzinama i u različitim smjerovima pomiču kroz svemir. Za većinu zvijezda promjena položaja na nebu se odvija jako sporo - primjerice, zviježđa od prije 10 000 godina su izgledala samo malo drugačije no što izgledaju danas. No zvijezde koje se nalaze blizu nas, mogu promijeniti svoj položaj relativno brzo, baš kao što automobil na cesti prozuji pored nas, dok kada tu istu cestu gledamo iz daljine, čini nam se da se ti isti automobili vuku polagano po cesti. Barnardova zvijezda se pomakne na nebu za pola stupnja (veličina promjera Mjeseca) u razdoblju od 175 godina. Dok se kreće nebom ona nam se ujedno i približava. Proračuni pokazuju da će ona u 11800. godini proći pored nas na udaljenosti od 3 3/4 svjetlosne godine (bliže nego Alpha Centauri). Dok se zvijezda pomiče, čini se da ne prati ravnu liniju. Detaljna promatranja tokom par desetljeća od strane Petera van de Kampa i njegovih kolega sa Sproul opservatorija u Pennsylvaniji nam pokazuju da postoji određeno "klimanje" oko te ravne putanje. Postoji mogućnost da to "klimanje" dolazi od gravitacije jednog ili više planeta koji su u orbiti oko te zvijezde. Trenutačno se planeti oko drugih zvijezda ne mogu vidjeti ni uz pomoć najvećih teleskopa. Obzirom da ne proizvode svijetlost, bili bi jako tamni a obzirom da su blizu zvijezde i ono malo svijetla što reflektiraju bilo bi stopljeno u blještavilo zvijezde.
Wolf 359 Crveni patuljak koji se nalazi u sazviježđu Lava je jedan od najslabijih proizvođača svijetlosti među našim susjedima i jedna od najtamnijih poznatih zvijezda. Kada bismo umjesto Sunca imali Wolf 359, tada bi nam trebao teleskop da vidimo njegov disk. Dani bi bili jako tamni. Wolf 359 bi bio svega 10 puta jači od svjetlosti punog Mjeseca.
BD +36 2147 (Lalande 21185) Još jedan crveni patuljak - nešto je veći i topliji od ostalih koje smo vidjeli na ovoj listi, ali još uvijek slab u usporedbi sa Suncem i dvije zvijezde Alphe Centauri. Otprilike je tri puta pre tamna da bismo ju vidjeli prostim okom i nalazi su u zviježđu Velikog Medvjeda. Za ovu se zvijezdu (kao i za Barnardovu) pretpostavlja da ima barem jedan planet koji ju obilazi. Drugi naziv za ovu zvijezdu je Lalande 21185.
Luyten 726-8 Jedan od članova ovog para crvenih patuljaka se naziva i UV Ceti - to je prototip za čitav niz "bljeskajućih" zvijezdi (flare stars). To su crveni patuljci koji imaju dosta eksplozivne osobine: Ponekad, odjednom postanu mnogo svjetliji nego inače i zatim se vrate na nominalnu količinu svijetla koje zrače - sve to u razmaku od par minuta ili sati. Astronomi pretpostavljaju da se radi o erupcijama na njihovim površinama, nešto slično poput eksplozija na Suncu. Takve eksplozije koje na našem suncu izazivaju jako male promjene u količini svijetla, bi se jako dobro vidjele na tamnijim crvenim patuljcima. Ostali crveni patuljci na ovoj listi koji također bljeskaju su: Proxima Centauri, Wolf 359 i Ross 154. Luyten 726-8 A i B su međusobno udaljeni šest puta dalje nego Sunce i Zemlja i treba im oko 25 godina da obiđu jedan oko drugoga. Svaka od ove dvije male zvijezde je ujedno i najlakša vrsta zvijezda po pitanju mase. Zajedno, njihova masa iznosi oko 30 posto Sunčeve.
Sirius Svijetli dragulj našeg zvjezdanog susjedstva smješten u sazviježđu Velikog Psa, je zapravo dvostruka zvijezda i svaki od njena dva člana je neobičan u odnosu na ostale lokalne zvijezde. Sirius A, bijelo-plava zvijezda, otprilike dva puta veća u promjeru od Sunca. To je najsvjetlija, najtoplija (oko 10 000 stupnjeva Celzijusa na površini) i najteža (2.2 Sunčeve mase) zvijezda u našem susjedstvu. Najbliža zvijezda koja je još toplija i svjetlija od Siriusa je Vega, smještena oko 25 svjetlosnih godina od nas. Sirius B je naš najbliži bijeli patuljak: izrazito velike gustoće zapravo je kolapsirajuća jezgra zvijezde koja je prije mnogo godina ostala bez goriva kojim održava nuklearne reakcije proizvodnje energije. Iako veličine Zemlje - otprilike milijun puta manje od volumena našeg Sunca, Sirius B je mase gotovo 94 posto našega Sunca! Njegova materija je toliko kompresirana da bi bočica sa pola litre tog materijala težila poput Jumbo Jet-a. Sila naprezanja od njegove gravitacije je jednostavno razarajuća; kada bismo mogli nekako stajati na njegovoj površini, osoba od 60 kilograma bi težila oko 10 000 tona. (Sljedeći najbliži bijeli patuljak nalazi se u orbiti oko svijetle zvijezde Procyon koja se nalazi na 11 i pol svjetlosnih godina od nas.) Oba Siriusa su plavo bijele boje, ali se zato jako razlikuju u svemu drugome. One su u orbiti jedna oko druge u trajanju od 50 godina sa prosječnom udaljenošću otprilike 20 udaljenosti od Zemlje do Sunca.
Ross 154 Posljednja od zvijezdi koja nam je bliže od 10 svjetlosnih godina, Ross 154 je još jedan od sveprisutnih crvenih patuljaka. Previše tamni da bi se vidio prostim okom, gledan teleskopom on je potpuno neprimjetan izvor svijetla u napučenom zviježđu Strijelca.
Sl 5. Pogled sa zvijezde
Ross 154 prema 9.4 svjetlosne godine dalekom Suncu
Tabela Tabelu je posložio Alan H. Batten u knjizi "The Observer's Handbook 1986" urednika Roya L. Bishopa, Royal Astronomical Society of Canada. Prividna svjetlina (1) označava koliko je svjetla zvijezda na našem nebu u odnosu na Sirius A. Svjetlina (2) označava kako bi zvijezde sjajile kada bi sve bile na istoj udaljenosti u uspoređenju sa Suncem - dakle koliko puta jače ili slabije od Sunca.
Imena Većina imena kod zvijezda su zapravo brojevi iz raznih zvjezdanih kataloga ili iz oznaka koje proizlaze iz njihove svjetline ili pozicije na nebu. Izuzeci u tabeli su Sunce, Sirius (grčka riječ koja znači iskrenje) i Barnardova zvijezda. Razlog zbog kojeg većina zvijezda (usprkos njihovoj blizini) nema ime, leži u činjenici da većina tih zvijezda ne sjaji dovoljno jako da bismo ih vidjeli na našemu noćnom nebu. Oznaka koja počinje Grčkim slovom ili brojem je bazirana na prividnoj magnitudi određene zvijezde unutar njenog sazviježđa. Primjerice Alpha Centauri je najsvjetlija zvijezda u zviježđu Centauri (Alpha je naravno, prvo slovo grčke abecede). "BD" znači oznaku "Bonner Durchmusterung" katalogu iz 19-tog stoljeća. Ostala imena proizlaze pak od individualnih pregleda neba. Ako se za neku zvijezdu ustanovi da je dvostruka ili višestruka, dakle dvije ili više zvijezda kruže jedna oko druge, tada se dodaje slovo "A", "B" itd. na njihovo ime kako bi se označili pojedini članovi. Interesantno je primijetiti da više zvjezdani sistemi uopće nisu rijetkost, dapače, gotovo polovica zvijezda u našoj tabeli su članovi dvostrukih ili višestrukih sistema.
Udaljenosti Valja imati na umu da je mjerenje tako prostranih udaljenosti nešto što je jako teško. Brojevi koji su dani u tabeli u koloni "udaljenost" predstavljaju zapravo svojevrstan najnoviji "izvještaj"; naime ti podaci su podložni eksperimentalnoj promjenjivosti i astronomi nastavljaju profilirati mjerenja tih udaljenosti. To znači da je poredak zvijezda koje su ovdje prikazane - pogotovo onih sa sličnim udaljenostima - podložan promjeni.
Autor teksta: |
