0

Fluorescentni proteini-struktura i primjena

Uvod

Zeleni fluorescentni protein (GFP, slika 1) je dobar model za ovaj projekt budući da pri iluminaciji UV zračenjem emitira zeleno svjetlo, vrlo dobro je istražen te pogodan za upoznavanje s bioinformačkim alatima. GFP je otkriven pedesetih godina prošlog stoljeća u tihooceanskoj meduzi Aequorea victoria. Zbog svjetla koje emitira, postao je važno oruđe znanstvenicima iz područja biokemije, molekularne biologije, fiziologije i mnogih drugih znanosti. Može se koristiti za proučavanje ekspresije gena, kao indikator ili kao biljeg pomoću kojeg se prate neki drugi proteini ili molekule.

Proces koji je uzrok emisije zelenog svjetla je fluorescencija, a odvija se na fluoroforu, maloj molekuli koja je dio strukture samog proteina. Fluorofor spontano nastaje od triju aminokiselina (Ser66-Tyr67-Gly68) unutar samog središta proteina u slijedu od tri reakcijska koraka. U dozrelom proteinu fluorofor apsorbira svjetlost valne duljine od 395 nm te manjim dijelom na 475 nm. Emisija se odvija na 508 nm te manjim dijelom na 503 nm (Slika 2). Cilj projekta je transformirati Escherichia coli bakterije (soj Rosetta) plazmidom koji sadrži gen za zeleni fluorescentni protein. Potaknutu ekspresiju smo dokazali iluminacijom UV zračenjem i SDS-PAGE elektroforezom.

Download čitavog web izvještaja