0

Primjena biokemijskih metoda u forenzici

Uvod

Iznimno brz razvoj različitih biokemijskih i molekularno bioloških metoda potkraj 20. stoljeća omogućio je njihovu primjenu ne samo u znanstvene već i u forenzičke svrhe. Teško je danas i zamisliti rješavanje zločina bez korištenja DNA analize bioloških tragova izuzetih s mjesta zločina ili analize nepoznatih organskih molekula HPLC-MS (engl. High Preformance Liquid Cromatography - Mass Spectrometry) vezanim sustavima. Metode NMR (nuklearna magnetska rezonancija) i IR (infracrvena spektroskopija) osim u laboratorijske, sve se više koriste i u forenzičke svrhe. Imunokemijske metode primjerice ELISA (engl. Enzyme-Linked Immunosorbent Assay), koriste se u brojnim testovima primjerice za utvrđivanje tragova droge. Sve ove metode zahvaljujući tehnološkom napretku danas su automatizirane i dovedene do vrlo velike preciznosti i osjetljivosti.

Kako bi se upoznali sa metodama koje se koriste za proučavanje tri osnovne skupine molekula smišljen je „zločin“ koji je u sebi sadržavao elemente svih triju vrsta tragova koje je trebalo obraditi. Cilj projekta bio je riješiti i rekonstruirati zločin na temelju obrađenih dokaza.
Suvremena DNA analiza koja se koristi u forenzičke svrhe vuče svoje podrijetlo iz  RFLP (engl. Restriction Fragment Length Polymorphism) metode, koja se još uvijek koristi u istraživačke svrhe. HPLC vezani sustavi brza su i jednostavna metoda za detektiranje brojnih organskih uzoraka, a razvijeni su kombinacijom klasičnih tekućinskih kromatografija s spektorskopskim metodama. Proteini, iako ne česti u forenzici, također su uključeni u ovaj projekt preko Western analize.

Download čitavog web izvještaja