"Da se zvijezde, mjesto sto sjaju
uvijek nad nasim glavama, mogu vidjeti
samo s jedne tocke zemaljske kugle,
ljudi ne bi prestali u hrpama onamo
putovati, da motre nebo i da se dive
cudesima neba"
Seneca
O svjetlosnom zagadjenju Što je to Svjetlosno zagadjenje? Kako zapravo, svjetlo može zagadjivati? Svjetlost nestaje cim ugasimo zarulju i iza nje ne ostaje nikakav otrovan trag. Ovo ne moze biti neki novi oblik zagadjivanja, zar ne? Nazalost, odgovor je da - svjetlost doista moze zagaditi okolno podrucje i time pogled na zvijezde. Svjetlosno zagadjenje se pojavljuje u vise oblika a u astronomiji je najvazniji fenomen nazvan "Skyglow". Da li ste ikad primjetili kako oblaci iznad vas svjetle bijelom ili narancastom bojom? Ta refleksija svjetlosti od oblaka se zove "Skyglow". Ovaj efekt se upravo pojavljuje zbog lose dizajniranih i nepravilno postavljenih izvora svjetlosti koji rasipaju svjetlost jer ne posjeduju odgovarajuću zaštitu. Kada se svjetlost rasipa prema nebu, odbija se od malih čestica na nebu, čak i kada nema oblaka. "Skyglow" fenomen izravno utječe na znanstvena istraživanja profesionalnih astronoma i astronoma amatera. Jedino područja gdje nema zagađenja rasvjetom su povoljna za obavljivanje istraživanja. Dissecting light pollution Svaki astronom je upoznat sa umjetno stvorenim "Skyglow" efektom koji "visi" iznad naselja te manje ili vise zaklanja pogled u svemir. U zadnje dvije generacije svjetlosno zagadjenje je naraslo od malog problema do velike smetnje, te smeta svima, a posebno astronomima amaterima. Kako je znanje moc, sljedece cinjenice ce vam pomoci rjesiti ovaj problem. Najveci dokaz svjetlosnog zagadjenja je upravo "Skyglow". Nebo ima neku povrsinsku svjetlost cak i u najzabacenijim krajevima. Normalna komponenta "Skyglow-a" ima cetiri izvora: slabo isijavanje u gornjim slojevima atmosfere (slaba aurora), suncevu svjetlost koja se odbija od interplanetarne prasine (zodijakalno svjetlo), svjetlost zvijezda i slaba svjetlost maglica. Svjetlost iznad malog grada je 5 do 10 put jaca u zenitu nego na nebu,a u centru velikog grada cak 25 do 50 puta jaca. Potpuna zastita unutar izvora svjetlosti je najbolji nacin da uklonimo ovaj problem. Izvor bi morao siriti svjetlo samo u smjeru u kojem je osvjetljenje potrebno, a potpuna zastita unutar izvora ne dopusta svjetlu da izadje izvan okvira. Bez zastite, svjetlost beskorisno odlazi u prostor. Cijena izgubljene elektricne energije za takve izvore svjetlosti je 1-2 milijarde dolara. Promatrajte boju neba po danu, posebno blizu horizonta. Sto nebo ima dublju nijansu plave, noc ce biti tamnija. Na slican nacin je bjelina neba po danu uzrokovana suncevim zrakama koje se odbijaju od malih cestica u zraku. Ista stvar se desava i po noci. Tamnoplavo nebo predvecer bi trebalo ukazivati na cisto nebo po noci. Suhi zrak je jos jedan dobar pokazatelj da će nebo biti cisto. Bijela sumaglica na nebu se sastoji mikroskopski malih vodenih kapljica koje se kondenzirju u male kristalne cestice, najcesce sa sulfatima iz obližnjih tvornica ili energetskih postrojenja. Te cestice su predhodnici kiselih kisa. Hladna ledena fronta koja prodje kroz grad moze na brz nacin ocisti grad od malih cestica i ostaviti nebo iznad grada cistim. Jaka kisa ili vijavica takodjer mogu ocistiti nebo. Light Pollution Svjetlosno zagadjenje se najcesce pojavljuje u gradovima kao zuta ili narancasta maglica koja lebdi iznad uspavanog grada nocu, posljedica jakog nocnog osvjetljenja. U nedavnim godinama problem je brzo postao ozbiljan i poceo je uznemiravati astronome. Opservatoriji sa velikim teleskopima (mnogo vecim od teleskopa Hubble, ali sa losijom slikom) pobjegli su na vrhove brda ili planina. Najcesce uz potporu drzave ili sveucilista ovi opservatoriji su uspjeli pobjeci svjetlosnom zagadjenju. Ali ponovno su opet prisiljeni na bijeg, jer su veliki gradovi narasli do prethodno netaknutih podrucja. Astronomi amateri, motivirani trazenjem mira, poceli su takodjer odlaziti u prirodu te time bjeze od svjetlosti grada. I obicni promatraci zvijezda pate zbog istih razloga. I njih zanima nocno nebo, te iako cesto odlaze u lokalne planetarije fascinirani cudima svemira, pomisao na odlazak u polje u gluho doba noci baš im i nije privlacna. Kao sto vidimo svjetlosno zagadjenje je glavni krivac za odumiranje "astronoma iz dvorista". U velikim gradovima koji se bore sa sve vecom populacijom svjetlosno zagadjenje je u nekim djelovim neizbjezno
Kao sto vidimo sredisnji uzrok prevelikog zagadjenja u gradovima su lose dizajnirani izvori svjetlosti, tj.
Iako su problemi pri promjeni dizajna ulicnih svjetiljki i reklamnih svjetiljki poprilicni, ovi koraci se moraju poduzeti kako bismo nas okolis odrzali što zdravijim, te kvalitetnijim.
Types of lamps used in streetlights
Postoji nekoliko vrsta izvora svjetlosti koji se upotrebljavaju za osvjetljavanje ulica.Oblici ulicnih svjetiljki su:Nezasticeni, Poluzasticeni i Totalno zasticeni.
Nezasticeni oblik isijava svjetlost u svim smjerovima.Takav oblik najcesce se koristi u dekorativne svrhe.Nezasticeni oblik je najneefikasniji oblik osvjetljavanja tla i najzasluzniji je za svjetlosno zagadjenje.Ove svjetiljke su lose jer zbog jakog intenziteta zasljepljuju vozace,time smanjujuci sigurnost u prometu,te isto tako onemogucuju gnijezdjenje ptica na drvecu u blizini .
