Promatračko mjesto radno je mjesto svakog astronoma amatera. Otuda on promatra nebeska tijela i pojave. Bez obzira da li se radi o prozoru, balkonu, dvorištu ili udaljenoj planinskoj livadi, promatračko mjesto mora zadovoljiti neke uvjete da bi bilo dobro. Pri tome je prvi i najvažniji uvjet SIGURNOST. To posebno vrijedi za veliku većinu amatera koji promatraju sami. Mjesto sa kojeg promatramo kao prvo mora biti sigurno u pogledu mogućnosti susreta sa nasilnicima ili pak opasnim divljim životinjama. Naime, nemojmo smetnuti s uma da se promatra uglavnom noću. Svako mjesto na kojem postoji mogućnost spoticanja, pada i sl. nije prikladno za noćni rad. Malene zapreke, koje danju lako savladavamo, noću, kad ih ne vidimo, mogu biti vrlo opasne. Sigurno ne želimo naše promatranje završiti lomom ili nekom drugom povredom, zar ne? Na kraju, cijeli put do mjesta promatranja i natrag do topline doma, mora biti lagan, siguran i dobro poznat. Izgubiti se noću ili upasti u neku rupu nije baš zabavno, a može biti vrlo opasno. Uz sve to poželjno je da mjesto promatranja bude u blizini, kako bi se što manje vremena gubilo na odlaženje do njega i povratak kući. Nosimo li sa sobom tešku opremu, blizina je još važnija. Sve što je dalje od nekoliko minuta hoda, zapravo je nepraktično.

Promatramo li s terase ili bilo kojeg drugog mjesta iznad razine zemlje, ono mora imati sigurnu ogradu. Kod promatranja s prozora ili balkona, nikad ne stavljajmo svoj pribor na ogradu ili prozorsku dasku. U tili čas pribor može pasti i uništiti se, ili još gore, ozlijediti nekoga. Vjerujte mi, okular koji sleti sa nekoliko katova visine na asfalt ne izgleda baš sjajno.

No, kako onda naći pogodno mjesto za promatranje? To je posao za lijep, sunčan dan. Ako smo u nepoznatom kraju (npr. na odmoru ili izletu) lagana šetnja po neposrednoj okolici mjesta boravka otkrit će nam postoji li u blizini pogodno mjesto. Nađemo li ga, svakako se o njemu raspitajmo kod domaćina da ne bi bilo neugodnih iznenađenja. U kraju u kojem živimo znamo gdje u okolici postoje pogodna mjesta za promatranje. No i tu lagana šetnja nije na odmet.

O svim tim pitanjima treba dobro razmisliti. Najčešće nećemo naći mjesto koje bi zadovoljilo sve ove uvjete. U tom slučaju moramo se zadovoljiti onim što imamo. Naravno, sigurnost se tu ne smije žrtvovati. Mnogi amateri sasvim zadovoljno promatraju sa svojih balkona ili prozora ili iz vlastitih dvorišta, bez obzira na ograničenost dijela neba koji mogu vidjeti i na uvijek prisutnu uličnu rasvjetu. Horizont je u tim slučajevima često zaklonjen drvećem, susjednim kućama ili drugim objektima. No, za njim u našim krajevima i ne treba baš previše žaliti jer je on uglavnom u sumaglici, pa se u njegovoj blizini i ne može opažati, osim u nekoliko rijetkih dana u godini kad jaka kiša ili vjetar očiste atmosferu toliko da se zvijezde vide sve do horizonta. No to je kod nas rijetko i najčešće se zvijezde gube u sumaglici čim im je visina manja od petnaestak stupnjeva. U većim naseljima ovaj efekat još je pojačan svjetlosnim zagađenjem koje nebeske objekte uz obzor jednostavno "izbriše" svjetlinom neba.

Kako se oblačim za promatranje

Promatranje u hladnim zimskim noćima može biti toliko neudobno da obeshrabri buduće astronome amatere. Želio bih vas zato upoznati sa nekoliko svojih trikova za zadržavanje topline. Godinama sam bio lovac, a ako netko zna kako treba zadržati toplinu onda je to lovac. Lovci satima nepomično sjede, pa čak i zadržavaju dah. Upravo nedostatak kretanja dovodi do velike osjetljivosti tijela na hladnoću.

Osnovno načelo zadržavanja topline je oblačenje više odjeće. Ako niste toliko zabundani da se jedva mičete, niste dovoljno zabundani. Godinama sam sakupljao toplu odjeću... mnogo tople odjeće... i u hladnim noćima nosim je SVU. Za temperature oko -5^O obično nosim tri topla para gležnjaka (gambaša), tri para čarapa u prevelikim cipelama i četiri sloja tople odjeće ispod jakne. Ako temperatura pada, ili ako počne puhati vjetar, dodajem kapu, rukavice i dodatne slojeve tople odjeće na noge i tijelo. Na taj način obično sam zaštićen od hladnoće cijelu noć.

Čizme: buce obično imaju oko 2 cm debeli sloj izolacije ispod kojeg možete nositi više slojeva čarapa. Ove čizme su gumene ispod gležnja dok je izolacija iznad gležnja zaštićena samo najlon platnom. Američka armija izrađuje dva tipa zimskih čizama i svaki od njih je vrlo topao. Čizme za vlažnu hladnoću su crne i izrađene su za temperature do oko -30^O. Popularno se nazivaju Miki Maus čizme jer zbog izolacije izgledaju loptasto. Čizme za suhu hladnoću su bijele i napravljene su za temperature do -55^O. Buce se međutim lako mogu nabaviti u skoro svakoj trgovini dok se zimske vojničke čizme teško nabavljaju i vrlo su skupe. Svakako ih nabavite ako naletite na njih!

Čarape: najbolje su vunene, miješana vuna i sintetika je također dobra i ništa drugo nije ni približno toliko dobro. Ne nosite pamučne čarape. Pamučne čarape su za održavanje svježine ljeti! Njihova izolaciona svojstva znatno su lošija od bilo kojih čarapa od sintetike.

Donje rublje i gležnjaci: (mogu i duge gaće umjesto njih!) potrošite nešto novaca da nabavite kvalitetno vuneno dugo rublje ili debelo polipropilensko dugo rublje koje koriste skijaši i planinari. Ako ga koristite samo za promatranje trajat će mnogo godina. Vuna je trajnija ali se s vremenom skuplja ili deformira bez obzira kako pazite na nju. Posebno donje rublje je vrlo toplo čak i kad je vlažno. Preko toga obucite debele vunene hlače, mislim barem 3 mm debele ili slične. Ovakve hlače mogu se nabaviti u prodavaonicama lovačke opreme. Na njih nije šteta potrošiti novac jer su vrlo trajne. Moje su stare 15 godina i jedva da su malo istrošene. Preko toga obucite prevelike gusto tkane hlače ili štitnike od vjetra. Hlače punjene perjem su idealne ako je jako hladno. Ovakve hlače uvijek moraju biti vanjske jer gube izolaciona svojstva ako se stisnu.

Tijelo: izmjenjujte gusto tkane i rijetko tkane slojeve odjeće da bi smanjili strujanje zraka između pojedinih slojeva. Preko toga obucite debelu jaknu (vjerojatno je najbolja jakna punjena perjem ali će i ostale tople jakne biti zadovoljavajuće). Jakna mora imati uzicu za vezanje na donjoj strani i mora dosezati ispod stražnjice. Izolirani (futrani) džepovi su poželjni. Ovratnik treba biti podešen tako da ga možete pritegnuti oko vrata da spriječite gubitak toplog zraka bez obzira da li ste stavili kapuljaču ili ne. Najveći broj stvarno toplih jakni ima i kapuljaču koja štiti glavu mnogo bolje od šešira ili kape. Najbolje kapuljače imaju uzicu za vezanje oko otvora za lice a ne oko vrata.

Glava: skijaška kapa ispod kapuljače potrebna je samo u najhladnijim noćima. Ponesite je sa sobom. One nisu skupe, čak ni one vunene. Ovakve kape pokrivaju lice i bradu, ako je to potrebno, a i vrat (kod nas se neki puta nazivaju padobranske kape).

Rukavice: nabavite alpinističke rukavice. Ove rukavice nemaju vrhove prstiju i napravljene su od vune. Naravno, možete odrezati vrhove prstiju na starim rukavicama, ali će vam se više dopasti mekoća i toplina alpinističkih rukavica. Također nabavite i par prevelikih rukavica bez prstiju u koje možete ugurati ruke zajedno s alpinističkim rukavicama. Dva debela sloja zaštite na rukama mogu biti od velike pomoći. Poželjno je da ove druge rukavice štite i od vjetra i da budu tople. Dobre su izolirane kožnate rukavice sa podstavom od paperja. Umjesto rukavica možete koristiti i džepove, ako su izolirani i ako štite od vjetra. Oni su međutim obično puni raznih sitnica koje su potrebne kod promatranja pa nisu dobro mjesto za grijanje ruku. Pošto se vanjske rukavice često skidaju da bi se mogli mijenjati okulari, prelistavati karte neba ili pisati bilješke dobro je ove rukavice uzicama povezati sa rukavima, kako to rade mala djeca.

Uzmite u obzir da sam sve spomenute stvari godinama sakupljao, slično kao što sam sakupljao i razne sitnice za dalekozore. Ne morate odmah kupiti sve što sam spomenuo. Prema svojim mogućnostima nabavljajte potrebnu opremu, a u skladu sa željom za promatranjem u hladnim zimskim noćima postupno sakupljajte ono što mislite da vam je najpotrebnije. Na mjestu gdje čarape prekrivaju donji dio dugih gaća, treba izmjenjivati preklapanje slojeva. Evo kako ja to radim! Navučem duge gaće preko prvih čarapa, zatim obučem drugi par čarapa koje prekrivaju donji dio gaća prije nego što obučem druge gaće, itd. Ovaj način preklapanja osigurava trenje koje onemogućava da se gaće i čarape razdvoje. Na isti način preklapam slojeve na spoju hlača i veste i na spoju veste i rukavica. Zbog toga ne mogu gledati na ručni sat, pa ako je potrebno znati točno vrijeme, sat držim u džepu zajedno sa okularima ili određujem vrijeme prema zvijezdama.

Rijetko kad morao sam se zagrijavati kraćim vježbama. Ovo je efikasan način zagrijavanja. Podsjetite se, astronomi su tako osjetljivi na hladnoću jer su za vrijeme promatranja praktički nepokretni. Nekoliko puta sam se zagrijavao skokovima, a jednom sam otrčao kilometar i pol niz cestu i natrag. Pošto obično promatram sam, nitko nije znao za ovo ``ekscentrično'' ponašanje. Obično sam pribjegavao vježbama samo kad sam na promatranje otišao nepripremljen na hladnoću. Ako vježbate, vjerojatno ćete se oznojiti, i ubrzo će vam opet postati hladno i vlažno.

Zbog toga treba vježbati samo ako nosite odjeću koja zadržava svoja izolaciona svojstva i kad je vlažna. Niti jedna tkanina nije toliko topla kad je vlažna kao kad je suha, ali je u tom pogledu vuna najbolja a polipropilen joj je idealna zamjena. Pamučna tkanina pripijena uz tijelo štetno utječe na zdravlje. Zakleo bih se da je hladnija od gole kože kad je vlažna. Vjerujte mi da je toplije je biti gol nego nositi vlažnu pamučnu odjeću. Još jedna napomena o vježbanju. Ako se oslonite na vježbanje kao sredstvo za održavanje topline, a niste u dobroj kondiciji, ubrzo ćete dobiti bolove u mišićima. Još gore, vježbanje vas može iscrpiti. Ovo drugo je vrlo opasno u hladnoći jer kad se iscrpite više nemate zalihe topline. Iscrpljenost se može odgoditi uzimanjem visoko kalorične hrane neposredno prije promatranja. Toplina se može znatno poboljšati uzimanjem šećera.

Mnogi to ne vjeruju dok ne probaju. Čokolada se može tako smrznuti da bude tvrda kao kamen, ali se mali komadići mogu cuclati. I topli napici znatno zagrijavaju. Topli kakao je idealan jer sadrži mnogo šečera. Nosite ga u termosici, jer je to mnogo jednostavnije od kuhanja u prirodi! Topli kakao mnogo je bolji od džepnih grijača (u Americi se mogu nabaviti džepni grijači koji, kad se nekoliko puta presavinu, nekoliko sati budu topli, pa služe za grijanje ruku i tijela).

Džepni grijači jednostavno ne proizvode dovoljno topline. Osim toga način njihove uporabe je pogrešan. Tijelo koristi ekstremitete (ruke, noge, nos, uši) da bi održalo temperaturu tijela. Kad temperatura tijela pada, cirkulacija u ekstremitetima se smanjuje da bi se sačuvala toplina. Hladni ekstremiteti znače da vam je potrebno više izolacije na TIJELU i GLAVI, a ne na ekstremitetima. Ako su tijelo i glava dobro izolirani, ruke će vam biti tople i kod vrlo niskih vanjskih temperatura. Usput, glava ima najmanje prirodne izolacije (tjelesne masti) pa se sa glave gubi mnogo topline. Upotrijebite skijašku kapu!

Izađemo li noću iz osvijetljenog prostora u tamu, u prvom trenutku ne vidimo ništa. Uskoro se naše oči počnu privikavati na tamu, pa počinjemo raspoznavati predmete oko sebe. Gledamo li u tom trenutku noćno nebo, uočit ćemo da nakon nekog vremena zapažamo sve više zvijezda slabijeg sjaja.

U trenutku kad sa svijetla izađemo u tamu, zjenica oka raširi se gotovo trenutno da bi u oko propustila što više svjetla. Međutim, to je tek početak dugotrajnijeg i vrlo složenog procesa koji se naziva privikanje (adaptacija) oka na tamu. Osjetljivost oka se širenjem zjenice poveća desetak puta. No, kad se oko potpuno privikne na tamu, osjetljivost oka povećana je oko milijun puta! Svi znamo da kod slabe rasvjete ne razlikujemo boje. To dolazi otuda da oko u uvjetima slabe rasvjete koristi druge osjetne stanice koje su znatno osjetljivije ali ne razlikuju boje. Kod jake rasvjete, ove stanice su "isključene", one miruju i oko ih ne upotrebljava. Tek kad se rasvjeta smanji toliko da stanice osjetljive na boju više ne vide dobro, aktivira oko svoje osjetljivije stanice da bismo bolje vidjeli. Da nema ovih osjetljivijih stanica, noću bismo bili potpuno slijepi.

Osjetljivost ovih stanica tijekom boravka u mraku lagano se povećava, i to u početku brže, a kasnije sve polaganije. Početno privikavanje oka na tamu, u kojem mu se osjetljivost najviše poveća, traje petnaestak minuta do pola sata. Potpuno privikavanje na tamu postiže se tek nakon višesatnog boravka u potpunom mraku. S druge strane, tek kad je na raspolaganju više svjetla, uključuje oko osjetne stanice za boju a isključuje one za slabu rasvjetu. Ovaj proces znatno je brži od privikavanja oka na tamu, ali i on traje nekoliko minuta. Uz to, nije dobro za oči iz tame naglo ulaziti u jarko osvijetljene prostore. Bolje se polagano privikavati na veću

Za sva astronomska promatranja neobično je važno da oko bude potpuno priviknuto na tamu, te da se to stanje ničim ne kvari. Proces privikavanja na tamu kod različitih ljudi odvija se različitom brzinom, ali se općenito smatra da oku treba barem 15 minuta da se koliko-toliko privikne na slabo noćno svjetlo, pri čemu privikavanje počinje vrlo brzo, a kasnije se sve više usporava. Tijekom privikavanja, oko se ne smije izlagati jakom svjetlu, npr. električnom, svjetlu automobilskih farova ili svjetlu baterijske svjetiljke. Ukoliko se mjesto promatranja nalazi u blizini jačih izvora svjetla (ulične svetiljke i sl.) nije se moguće skloniti sa dohvata rasvjete. U tom slučaju dobro je zasjeniti promatrača i instrument, kako na njih ne bi padalo direktno svjetlo. Ovo se vrlo jednostavno može učiniti bilo kojim priručnim materijalom, napr. kartonom, platnom i sl. Da bi se prilikom zapisivanja promatranja ili gledanja na karte neba sačuvalo oko od prejakog svjetla, ne smije se u te svrhe koristiti bijelo svjetlo, makar ono poticalo i od slabe baterijske svjetiljke. Astronomi amateri vrlo često za ove svrhe koriste prigušene baterijske svjetiljke sa crvenim filterom. Slabo crveno svjetlo ne kvari osjetljivost oka noću jer osjetne stanice kojima se oko služi u tami nisu osjetljive na njega. Ni kod ovakve rasvjete ne smije se naravno gledati direktno u izvor svjetla!

Pošto je najveći broj astronomskih objekata vrlo slabog sjaja, promatramo ih noću. Da se prilagodba oka na tamu ne bi pokvarila, najbolje je promatrati u potpunom mraku. Međutim, često puta je potrebno tijekom promatranja pisati bilješke, crtati skice, služiti se kartama neba i sl., pa se moramo poslužiti nekim izvorom svjetla. Taj izvor treba biti napravljen tako da što manje kvari prilagodbu oka na tamu. U protivnom nećemo vidjeti slabe objekte, sitne detalje na planetima, slabe meteore i sl. Najvažnije je da izvor svjetla {\bf NIKAD} ne svijetli direktno u oko promatrača. Njegov sjaj mora biti toliko jak da pri njemu bez naprezanja vidimo raditi ono što je potrebno tijekom promatranja, ali ne jači. Pored toga on {\bf NE SMIJE} smetati ostalim promatračima oko nas.

Oko prilagođeno na tamu ne razlikuje boje i najmanje je osjetljivo na crveno svjetlo pa većina amatera koristi izvore svjetla tamnocrvene boje. Najčešće su to obične baterijske svjetiljke sa ugrađenim crvenim filterom. Ovaj filter može biti i komadić crvenog celofana, kakav se često koristi za zamatanje poklona, koji omotamo oko svjetiljke ili oko same žaruljice. Također je moguće obojiti žaruljicu tamnocrvenom bojom. Posudimo za tu svrhu od mame malo crvenog laka za nokte! Kod toga je jedino važno da upotrebljeni filter propušta samo crveno svjetlo. Jednolikost rasvjete ovakve baterijske svjetiljke može se popraviti umetanjem paus papira ispred ili ispod stakla svjetiljke. Paus papir će ujedno smanjiti jačinu svjetla. Ako je svjetlo i pored toga prejako, najbolje je u svjetiljku ugraditi žaruljicu koja je predviđena za veći napon, npr. u svjetiljku koja se napaja s baterijama od 3 V žaruljicu za svjetiljku od 4.5 V, a u svjetiljku s baterijom od 4.5 V žaruljicu od 6 ili 7 V. Takva žaruljica dat će slabije i crvenije svjetlo, a to nam je baš potrebno. Uz to smanjit će se potrošnja energije baterija, pa će one dulje trajati, a žaruljica će mnogo rjeđe pregarati.

Zgodno je na svjetiljku pričvrstiti uzicu uz pomoć koje je možemo objesiti oko vrata. Tako je svjetiljka uvijek uz nas i ne možemo je zagubiti u tami. Zatrebamo li uraditi nešto za što su nam potrebne obje ruke i svjetlo, upaljena svjetiljka može nam visiti oko vrata. Za pomicanje dijelova opreme, umetanje filma u kameru i sl. kad nam najčešće trebaju dvije ruke, svjetiljka obješena oko vrata bit će prava pomoć.

· objekt promatranja

· mjesto promatranja

· instrument s kojim je promatrano

· metoda promatranja

· točno vrijeme promatranja

· vremenske okolnosti za vrijeme promatranja

· opis promatranja

· ime i prezime promatrača

· ostale bilješke

Objekt promatranja: Ovdje je potrebno točno navesti što je promatrano, naprimjer ``Velika andromedina maglica'' i sl. Posebno je važno da ovaj opis bude toliko detaljan da se točno može odrediti što je zapravo promatrano. Naprimjer, "promatanje Mjeseca" nije dovoljan opis promatranja dok bilješka "krateri Tycho i Clavius" već mnogo bolje određuje promatrane objekte.

Mjesto promatranja: Za mjesto promatranja navodi se zemljopisna lokacija sa koje je promatrano, npr. Zagrebačka gora, Split ili sl. I ovdje je dobro detaljnije opisati promatračko mjesto, tako da se navede nadmorska visina, udaljenost od najbližeg većeg mjesta (zbog svjetline noćnog neba), zemljopisne koordinate mjesta promatanja i sl. Koriste li se za promatranja jedno ili nekoliko stalnih mjesta, mogu se za njih koristiti kratice, npr.\ ZG za Zagreb. Svakako je u tom slučaju potrebno da se na nekom uočljivom mjestu (npr. na prvoj stranici bilježnice za bilježenje promatranja) nalazi tumač korištenih kratica.

Instrument: Potrebno je detaljno opisati instrument sa kojim su promatranja vršena. Ako se radi o dalekozoru, potrebno je navesti njegov tip, otvor objektiva, žarišnu daljinu i povećanje i svu dodatnu opremu koja se kod promatranja koristila (npr. filteri i sl.). Ako se radi o snimanju, potrebno je dati tip kamere i podatke o objektivu (otvor i zaslon te žarišna daljina) i filmu koji je korišten.

Metoda promatranja: Opis metode promatranja, npr. okom (vizualno), fotografski, Argelanderovom metodom za ocjenu sjaja zvijezda i sl... mora biti toliko detaljan da bude potpuno jasno na koji je način promatranje izvršeno.

Vrijeme promatranja: Mnoga promatranja beskorisna su ako se točno ne zna kad su ona izvršena. Točnost sa kojom je vrijeme promatranja potrebno zabilježiti ovisi o vrsti promatranja, a obično se kreće oko minute. Ne zaboravite zabilježiti koje vrijeme ste koristili. Dakle, da li ste vrijeme promatranja zabilježili u srednjeeuropskom vremenu, ljetnom srednjeeuropskom vremenu ili svjetskom vremenu.

Vremenske okolnosti: Svakako treba sa nekoliko riječi zabilježiti i vremenske okolnosti za vrijeme promatranja. Dakle, da li je bilo sasvim vedro ili su bili prisutni tanki oblaci, da li je atmosfera bila sasvim prozirna ili je vladala sumaglica itd...

Opis promatranja: Iza svih ovih podataka dolazi opis samog promatranja popraćen crtežima ako je to potrebno. Posebno je važno kod ovog opisa detaljno opisati rezultate promatranja. Pravilo je da se opisuje samo ono što je stvarno opaženo. Ako nismo sigurni da smo nešto vidjeli, ne unosimo to u opis! Tako naprimjer opis: "Halleyev komet jednako je sjajan kao susjedna zvijezda" je besmislen ako smo ispustili zapisati o kojoj se zvijezdi radi. Pa i bilješka "nazire se Cassinijeva pukotina" malo znači ako nije opisan instrument i metoda promatranja. S druge strane, "nova zijezda u Labudu jednako je sjajna kao Beta Labuda'" dovoljna je da se odredi sjaj nove zvijezde.

Ime i prezime: Bilješku je potrebno i potpisati. To je posebno važno kod skupnih promatranja kad se bilješke svih promatrača zajedno obrađuju i čuvaju. Ako promatranja bilježimo u vlastitu bilježnicu, ovo možemo izostaviti.

Ostale bilješke: Na dnu formulara treba ostaviti malo mjesta za ostale bilješke koje se mogu naknadno pojaviti. Npr. kod snimanja neba, nakon razvijanja filma dobro je pribilježiti kada i kako je film razvijen.

Najbolje je za bilješke imati posebnu bilježnicu u koju se promatranja upisuju redom kako su učinjena. Nije loše ni tematski odijeliti promatranja, pa tako npr. u jednu bilježnicu zapisivati promatranja planeta, u drugu promjenjivih zvijezda i sl. Točan izgled bilježnice i način svrstavanja promatranja ostavljen je promatraču. Svaki način bilježenja jednako je dobar pod uvjetom da je pregledan i da bilješke sadržavaju sve potrebne podatke i opise. Bilješke je najbolje pisati običnom olovkom. Pri tome se učinjene pogreške ne brišu, već se precrtaju tako da ostanu čitke. Izuzetak je crtanje slika gdje se za vrijeme crtanja smijemo služiti gumicom koja ne mrlja. Naknadno "dotjerivanje" slika nije dozvoljeno jer upropaštava njihovu autentičnost a time i vrijednost. 

Na vrh stranice

Na početnu stranicu