Osnove

ASTRONOMSKI DALEKOZORI

     Astronomski dalekozor je osnovni astronomski instrument. On nam omogucava da  opazamo zvijezde slabijeg sjaja ili sitnije detalje na objektima promatranja nego što to mozemo golim okom. Glavni dijelovi svakog astronomskog dalekozora su objektiv i okular. Objektiv sakuplja svjetlo nebeskih objekata i stvara njihovu sliku u svojem zaristu. Okular povecava ovu sliku i omogucava njeno gledanje.

   O objetivu astronomskog dalekozora ovisi kvaliteta slike koju astronomski dalekozor  daje, pa se stoga astronomski dalekozori opisuju karakteristikama svojih objektiva i   to njihovim promjerom i zarišnom daljinom. Cesto puta se umjesto zarišne daljine daje f broj objektiva.  f broj je omjer  zarišne daljine i promjera objektiva:

                        zarišna daljina objektiva

              f broj =   -------------------------                        

                            promjer objektiva

 

Umjest f broja vrlo cesto se piše F/f broj. Na primjer za objektiv promjera 80 mm i zarišne daljine 1200 mm je

                      f broj = 1200/80 = 15

ili, pisano na drugi nacin,  F/15.

   Prema tipu objektiva (vidi sliku 1) astronomski dalekozori se dijele na tri glavna tipa: refraktore, reflektore i mješovite (katadioptri cke). Refraktor je astronomski dalekozor kod kojeg je objektiv napravljen od jedne ili više leca. Kod  reflektora  je objektiv zrcalo a slozeni ili katadioptri cki astronomski dalekozor  iimaju objektive koji su napravljeni od kombinacije leca i zrcala.

   Osnovna i NAJVAZNIJA funkcija astronomskih dalekozora je da sakuplja svjetlo.  Više sakupljenog svjetla znaci da cemo  moci opazati objekte slabijeg sjaja,  pa je jasno da je veci  objektiv bolji  od manjeg jer ima vecu površinu. Uzmemo li da je  promjer zjenice ljudskog oka priviknutog na tamu oko 7 mm (u stvarnosti je on razli cit od  covjeka do  covjeka, ali se krece u granicama od oko 6 do 8 oko mm osim kod starijih osoba kod kojih moze biti i manji) onda objektiv promjera D milimetara sakuplja onoliko puta više svjetla koliko mu je puta površina veca od površine  zjenice što lako izra cunamo:

 

                      D*D*PI/4            2

                S =   ----------   = (D/7)

                      7*7*PI/4

pri  cemu promjer objektiva (D) moramo uvrstiti u milimetrima. Ovaj se omjer naziva  svjetlosna snaga teleskopa (S).

PRIMJER:  izra cunati svjetlosnu snagu objektiva dvogleda promjera 30mm, malog  refraktora  promjera  objektiva  80 mm i velikog katadioptri ckog astronomskog dalekozora promjera objektiva 200 mm.

           a. dvogled sa objektivom promjera 30 mm

                                              2

                      S = (30/7)  = 18

     b. mali refraktor sa objektivom promjera 80 mm

                                2

                      S = (80/7)  = 131

     c.katadioptri cki astronomski dalekozor sa

       objektivom promjera  200 mm

                                2

                     S = (200/7)  = 816

*****************************************************************

     Pokušajmo  sada  odrediti koliko slabe  zvijezde  cemo  moci promatrati  nekim  dalekzorom.  Ako objektiv  našeg  astronomskog dalekozora  sakuplja S puta više svjetla od golog oka,  onda cemo sa astronomskim dalekozorom moci vidjeti zvijezde s puta tamnije. Ako  se  sjetimo da prostim okom mozemo opaziti  zvijezde  oko  6 zvijezdane  velicine,  i  da je skala zvijezdanih  velicina  tzv. logaritamska  skala  (što  znaci  da  razlika  sjaja  izrazena  u zvijezdanim  velicinama logaritam omjera sjajeva) onda nakon malo matematike dolazimo do slijedece formule:

                       mg = 6 + 2,5*log(S)

*****************************************************************

 PRIMJER: naci grani cnu zvijezdanu velicinu za prije spomenute astronomske dalekozore promjera objektiva

     od 30, 80 i 200 mm.

     a. dvogled sa objektivom promjera 30 mm

                 mg = 6 + 2,5 log(18) = 9,2

     b. mali refraktor sa objektivom promjera 80 mm

                mg = 6 + 2,5 log(131) = 11,3

     c. katadioptri cki astronomski dalekozor sa

        objektivom promjera  200 mm

                mg = 6 + 2,5 log(816) = 13,3

*****************************************************************

   Ovdje treba napomenuti da se u stvarnosti granicna zvijezdana velicina  dostize samo u tamnim,vedrim nocima bez mjesecine i to pri velikim pove canjima. U najboljim uvjetima moguce je opaziti zvijezde i za oko 1 zvjezdanu velicinu tamnije od vrijednosti koju predvida ova formula. Tu svakako veliku ulogu igraju i opti cka kvaliteta objektiva i karakteristike promatra cevog oka.

     Uvrstimo li u formulu za grani cnu zvjezdanu veli cinu umjesto svjetlosne ja cine astronomskog dalekozora (S) izraz koji je povezuje sa promjerom objektiva, dobit cemo drugi oblik formule za grani cnu zvjezdanu veli cinu koji se cesto navodi u literaturi:

              mg = 6 + 5*log(D/7) = 1,8 + 5*log(D)

Druga  vazna funkcija astronomskog dalekozora je  pove canje. Pove cavajuci  sliku  nebeskih  objekata,   astronomski  dalekozor omogucava nam da na nebeskim objektima uo cimo sitnije detalje ili da  razlucimo  bliskije dvojne zvijezde nego što bismo  to  mogli golim okom. Pove canje astronomskog dalekozora (P) lako izra cunamo tako  da  zarišnu daljinu objektiva (F)  podijelimo  sa  zarišnom daljinom okulara (f):

                             P = F/f

   Pove canje se ne moze mijenjati u proizvoljnim granicama. Ako   je  pove canje  premalo, dolazi do gubitka  svjetla pa astronomski dalekozor nije dobro iskorišten. Ako pak pretjeramo sa pove canjem dobit cemo tamne, razvodnjene slike bez detalja, a istaknut  cemo  sve nesavršenosti optike i titranje atmosfere. Granice  u  kojima  se moze kretati pove canje  ovise o promjeru objektiva  astronomskog  dalekozora,  njegovom tipu i  kvaliteti. srecom u najvecem broju slu cajeva objektiv je zadovoljavajuce kvalitete tako da kvalitetu slike ograni cavaju samo zakoni optike (difrakcija) i titranje atmosfere.

   Pove canja se opcenito dijele na mala, srednja i velika. Mala povecanja daju svijetle slike i velika vidna polja  i koriste  se za trazenje objekata na nebu,  promatranje kometa, maglica i sl. Kod  ovih pove canja titranje zraka ne utjece na kvalitetu  slike.Srednja  pove canja koriste se za promatranje Mjeseca  i  planeta, dvojnih zvijezda, maglica malih dimenzija itd. Slika je kod ovih pove canja tamnija,  a vidno polje manje. Titranje zraka primjetno je  samo kad  je izrazito veliko.  Velika pove canja koriste se uglavnom za promatranje  Mjeseca, planeta i bliskih  dvojnih zvijezda, ako je atmosfera mirna. kod ovih pove canja vidno polje je  malo,  slika  je tamna i jako osjetljiva na titranje  zraka. Granice izmedu pojedinih vrsta pove canja nisu strogo postavljene ali se mogu otprilike odrediti slijedecim formulama:

premala pove canja

                         Pmin = D(mm)/7

   mala pove canja          Pn = D(mm)/5

                           Ps = D(mm)/3

srednja pove canja

                           Pv = D(mm)

 velika pove canja

                         Pmax = 2,5*D(mm)

preveika, nekorisna, povecanja

  je  promjer objektiva astronomskog dalekozora u  mm,  Pmin  je najmanje  korisno  povecanje  koje  se  moze  koristiti  na   tom instrumentu,  Pn  je  tzv.  normalno pove canje kod kojeg  jeslika otprilike  jednako  svijetla kao i kad je objekt  gledan  prostim okom,  Ps  je srednje pove canje,  Pv je pove canje koje  omogucava potpuno iskorištenje razlu cne moci astronomskog dalekozora i Pmax je najvece korisno povecanje.

*****************************************************************

 PRIMJER: odrediti  korisna pove canja za  objektive      astronomskih dalekozora promjera 30, 80 i 200 mm:

     a. dvogled sa objektivom promjera 30 mm

                      Pmin = 30/7 = 4 x

                        Pn = 30/5 = 6 x

                        Ps = 30/3 = 10 x

                      Pv = 30   = 30 x

                      Pmax = 2,5*30 = 75 x

     b. mali refraktor sa objektivom promjera 80 mm

                     Pmin = 80/7 = 11 x

                       Pn = 80/5 = 16 x

                       Ps = 80/3 = 27 x

                       Pv = 80   = 80 x

                     Pmax = 2,5*80 = 200 x

 

     c. katadioptri cki astronomski dalekozor sa

        objektivom promjera 200 mm

                     Pmin = 200/7 = 29 x

                       Pn = 200/5 = 40 x

                       Ps = 200/3 = 67 x

                       Pv = 200  = 200 x

                      Pmax = 2,5*200 = 500 x                                

*****************************************************************

Recimo  još  na  kraju  nekoliko  rijeci  o  razlucnoj  moci astronomskih dalekozora. Zakoni optike ograni cavaju oštrinu slike koja  se  moze postici objektivom odredenog promjera tako  da  za opazanje  sitnijih  detalja moramo  upotrijebiti  objektiv  ve ceg promjera. Najsitniji kutni razmak (R) dvije zvijezde istog sjaja, koji se još moze razdvojiti objektivom promjera D mm  dan je tzv. Dawes ovom formulom:

                        R (") = 120/D(mm)

 

gdje  je  R  kutni  razmak u lu cnim sekundama ako  je  D  promjer objektiva u mm.  Ako dvije zvijezde nisu istog sjaja, razmak koji se još moze razlu citi raste sa razlikom u sjaju izmedu tih  dviju zvijezda.  Razlu civanje za objekte malog kontrasta napr.  detalje planeta i sl.   cesto puta mnogo je lošije nego što to ova formula predvida.

*****************************************************************

 PRIMJER :  odrediti  razlu cnu moc za  objektive      astronomskih dalekozora promjera 30, 80 i 200 mm:

     a. dvogled sa objektivom promjera 30 mm

                       R = 120/30 = 4"

     b. mali refraktor sa objektivom promjera 80 mm

                       R = 120/80 = 1,5"

     c. katadioptri cki astronomski dalekozor sa

        objektivom promjera 200 mm

                       R = 120/200 = 0,6"

[ATM] [Predgovor] [Site map] [Osnove] [Optika] [Mehanika] [Odrzavanje] [Humor] [Images_1] [Images_2] [Linkovi]