Postupkom finog brušenja uklanjaju se velike neravnine na staklu koje su posljedica brušenja grubim brusnim prahom kod izrade udubine. Uz to se istovremeno polumjer zakrivljenosti dovodi na željenu vrijednost. Dogodi li se da on postane premalen (udubina prevelika) ne treba očajavati. Dovoljno je zamijeniti mjesta alata i zrcala (dakle alat gore a zrcalo dolje) i uskoro će se udubina poceti smanjivati. Već kod finoće brusnog praha oko 600 udubina se praktički ne mijenja, barem ne toliko da bi nas to moralo zabrinjavati. Jedina posljedica polumjera zakrivljenosti koji za nekoliko cm odstupa od onog koji želimo izraditi je kod Newtonovog tipa teleskopa promjena zarišne daljine odnosno dužine cijevi. Zbog toga je rezanje cijevi na mjeru dobro ostaviti do trenutka kad zrcalo bude dovršeno jer ćemo tek tada znati njegovu točnu zarišnu daljinu. Kod finog brušenja koriste se kraći centralni potezi (1/4 do 1/3 promjera) ili W potezi iste dužine i širine oko 2 cm. Neke bitnije razlike među njima nema, osim što W potezi pomažu izbjegavanju zona kod brusača koji pretočno ponavljaju svoje pokrete.

No vratimo se finom brušenju. Po završetku grubog brušenja prelazimo na brušenje sa prvom finijom frakcijom brusnog praha. Naprimjer, ako smo grubo brusili sa prahom finoće 120, sad brušenje nastavljamo sa prahom finoće 220, pa 400 itd. Za svaku frakciju treba potrošiti najmanje 1 sat rada da bi se uklonili tragovi brušenja prethodnom frakcijom. Ako nismo sigurni da su svi tragovi uklonjeni, bolje je još malo produžiti brušenje. Kod prve dvije tri frakcije finoću površine lako ocijenimo promatranjem osušene i dobro osvijetljene plohe zrcala malim povečalom. Cijela površina mora izgledati jednako, bez većih uočljivih oštečenja i ogrebotina. Obratite pažnju na rub zrcala jer se on brusi najsporije. Udubine (točkice ili piknjice kako se često nazivaju) zaostale od grubog brušenja kod poliranja se pojavljuju iz ni čega i više se ne mogu ukloniti. Kad se zrcalo metalizira istiću se kao sivilo plohe a svjetlo raspršeno na njima kvari kontrast slike i ispire detalje. Zato budite vrlo pažljivi kod procjenjivanja da li su tragovi prethodne frakcije uklonjeni ili nisu. Mnogi amateri, posebno oni neiskusni, ne žele riskirati pa sa svakom finoćom brusnog praha bruse dva puta duže nego što je to ovdje preporučeno, dakle oko dva sata po frakciji. Na taj su način sigurni da su svi tragovi brušenja prethodnom frakcijom uklonjeni. Želiko li izbjeći ovaj dodatni rad, možemo si pomoći tako da dva komadića stakla međusobno brusimo nekoliko minuta samo onom frakcijom praha sa kojom trenutno radimo. Možemo si tako napraviti i cijelu seriju stakalaca medusobno brušenih samo sa jednom frakcijom brusnog praha, od one nagrublje, do one najfinije. Sad mozemo uspoređivati izgled plohe zrcala i ovako izbrušenog stakalca. Izgleda li ploha zrcala grublje, znaći da tragovi od brušenja grubljom frakcijom još nisu uklonjeni, pa brušenje još treba nastaviti. Ovdje je dosta važno da stakalca budu od iste vrste stakla kao i zrcalo. Boral brušen istim brusnim prahom kao i prozorsko staklo izgleda finije od njega jer je tvrđi pa nas to moze zavarati. No, imamo li alat od prozorskog stakla, možemo u tom slučaju maša stakalca uspoređivati sa plohom alata. Kasnije samo površinu zrcala projerimo povečalom, da ne bi slučajno imala većih ogrebotina.

Na kraju finog brušenja već se kroz zrcalo (gornja ploha diska na slici je ploha zrcala) dadu čitati veća slova.