Kako je kod nas svaka vrsta stakla vrlo skupa a do debljeg stakla se vrlo teško dolazi (najdeblje staklo koje se obično može nabaviti je staklo za prozore izloga debljine 10 mm), može se dogoditi da nam nabavka dva jednaka diska bude prevelik problem. U tom slučaju možemo bez ikakvih problema sami izraditi nešto drugačiji alat. Ovaj alat u principu se sastoji od krutog diska na koji se smolom ili nekim lijepilom (najbolje je dvokomponentno epoksidno ljepilo, npr. Donipox ili UHU) zalijepi prozorsko staklo debljine 6 do 10 mm. Kod malih udubljenja zrcala podloga može biti ravna, no ako izrcalo ima mali polumjer zakrivljenosti, pa mu je udubljenje gotovo jednako debljini nalijepljenog stakla, ili je čak i veće, podloga također mora biti zakrivljena, da kod brušenja nebismo potpuno potrošili gornju staklenu ploču.

Ako je podloga zakrivljena, staklena ploča koja se na nju lijepi ne može biti od jednog komada, jer je ne možemo prilagoditi zakrivljenosti podloge. Umjesto toga, na podlogu se lijepe kvadratići stakla veličine oko 20x20 mm, sa razmakom od 3 do 5 mm između pojedinih kvadratića. Kod ljepljenja kvadratića kreće se iz sredine podloge i to tako da se sredina podloge nalazi ispod jednog kuta staklenog kvadratića, a nikako ne ispod njegove sredine. Na ovaj način izbjegava se pojava koncentričnih zona na zrcalu, koje je kasnije vrlo teško ukloniti.

Kao podloga na koju se lijepi staklo može se upotrijebiti metalni disk ili disk izliven od gipsa ili cementa. Debljina metalnog diska treba biti 1-2 cm (za zrcala do 30 cm promjera), dok je kod gipsanog ili cementnog diska bolje da su nešto deblji (2-4 cm ovisno o promjeru zrcala). Disk od gipsa ili cementa vrlo je jednostavno izraditi. Od drveta izrežite disk potrebnog promjera i po njegovom obodu namotajte nekoliko slojeva debljeg papira tako da dobijete zdjelu potrebne dubine. Papir učvrstite čavlićima, ljepljenjem ili gumicom. Tako izrađen kalup iznutra dobro namažite tankim slojem vazelina ili masti da se gips (cement) ne primi. Potrebnu količinu gipsa izmiješajte sa vodom i ulijte u kalup. Ako radite sa cementom, pomiješajte ga sa pijeskom ili sitnim šljunkom u omjeru 1:1. Idući dan kalup možete ukloniti, a izliveni disk zamojtate u nekoliko slojeva vlažne krpe. Sve zajedno stavite u najlon vrećicu da se vlaga ne izgubi, i ostavite da odleži nekoliko dana, nakon čega disk ostavite na zraku da se dobro osuši. Da ne bi upijao vodu (posebno gips) morate ga prelakirati nekom bojom. Najbolja je boja za beton, ali se mogu koristiti i bezbojni nitrolakovi za drvo ili boje za metal. Možemo upotrijebiti i poliestesku smolu koja ujedno dobro lijepi staklo na disk a najlakše je nabavimo u vidu kompleta za popravljanje auto karoserija. Za naše potrebe dovoljan je najmanji komplet.

Ako disk mora imati zakrivljenu površinu, izrada je nešto složenija. Ova površina ne mora biti previše točna, bitno je samo da otprilike slijedi potrebnu zakrivljenost. Kod metalnog diska u tom slučaju se najčešće tokare stepenice visine 0,5-1 mm, a kod gipsanog diska ove stepenice možemo izliti tako da na dno kalupa složimo nekoliko slojeva masnog kartona s rupama potrebnog promjera. Potrebne promjere rupa (ili istokarenih stepenica) lako izračunamo uz pomoć formule za udubljenje sferne plohe. Promjer plohe sad postaje promjer rupe a udubljenje ukupna debljina slojeva kartona ili visina stepenice (mjereno prema sredini diska!). Kod lijevanja vodite računa o tome da za ispupčeni alat treba udubljeni kalup za lijevanje. Kalup za lijevanje će dakle u sredini imati udubinu, kako bi izliveni alat na tom mjestu imao ispupčenje.