MONTAZA TELESKOPA

     Zadatak montaze teleskopa je odrzavane u idealnom odnosu elemenata optickog sustava, te da omogucava gledanje raznih tocaka nebeske sfere. Osnovni uvjeti koje mora zadovoljavati dobra montaza teleskopa su:
        Velika stabilnost i krutost konstrukcije.
        Lakoca i preciznost pomicanja u obije osi.
        Balansiranost, tezišta se moraju nalaziti u osima pomicanja.
        Mogucnost vršenja promatranja od horizonta do zenita u svim pravcima.
        Kompaktnost konstrukcije, koja omogucava bolje korišcenje prostora, lakši transport i vecu krutost.
        Mogucnost udobnog promatranja u svim polozajima teleskopa.
        Jednostavnost konstrukcije te primjena jeftinih materijala.

            Od nastanka teleskopa do danas nastao je  citav niz montaza koje zadovoljavaju ove opce, a i mnoge specificne zahtjeve. Bez obzira na to povijesno bogatstvo, u posljednje se vrijeme stvaraju i radikalno nove koncepcije mehanickih djelova teleskopa.
Mnoge montaze koje su zbog nekih svojih nedostataka gotovo pale u zaborav danas se, zahvaljujuci primjeni novih materijala ili racunala, vracaju ponovno u uporabu.
    Kako su montaze beskonacna tema, za sad dosta o njima da ne ispadne knjiga o njima, iako prije ili poslje ce trebati u digitalni zapis staviti neke neobjavljene tekstove koji se tuda vuku  .....

Slika :

Opis tih montaza se vec više puta moglo naci u knjigama i  casopisima koji se kod nas objavljuju, pa bi se mi osvrnuli na jednu manje poznatu, ali veoma interesantnu montazu, koju su te kljige zanemarivale ili prikazivale kao jednostavni ALTAZ montazu.

DOBSON montaza nastala je iz potrebe da se " ni iz cega " izradi teleskop. Takva je konstrukcija bila izazov veoma sofisticiranim montazama koje su u americi izradivali amateri okupljeni oko casopisa" Scientific American " i " Sky and Telescope-a ". Autor te montaze John Dobson dokazao je da se sa veoma skromnim sredstvima moze izraditi dobar i upotrebljiv prijenosni instrument. Danas, kad se zbog sve veceg svjetlosnog zagadenja iz mnogih mjesta više ne mogu vršiti astronomska promatranja, sve se više traze takvi prijenosni instrumenti. Newtonov teleskop na Dobson montazi tu naprosto nema konkurencije.

Slika. ) Teleskop na Dobsonovoj montazi 1993. godine, Visnanska skola astronomije.

STALAK ILI  MONTAZA

Svaka se Dobson montaza sastoji od podloge, sanduka i tubusa. Materijal za njenu izradu je naj cešce uko ceno drvo ili panel plo ca, pa je to i najjeftinija od svih montaza. Na cin spajanja tubusa sa sandukom i sanduka sa podlogom povecava joj krutost. Njoj bi od drugih montaza najviše sli cila azimutalno postavljena viljuškasta montaza. Izuzetno je prakti cna za neke oblike rada. Od svih postojecih montaza ona je najlakša, pa se lako prenosi do mjesta promatranja.

Naravno da, kao i svaka druga azimutalna montaza, ima i  citav niz veoma ozbiljnih nedostataka, ali oni ni najmanje ne smetaju koristimo li tu montazu u traganju za kometama, promatranju maglica ili trazenju supernovih zvijezda u susjednim galaksijama.

           Do danas je objavljeno mnogo  clanaka o poboljšanju te montaze, ali se poboljšavanjem gube glavne osobine te montaze a to su : niska cijena i prakti cnost.

Tubus:

    Funkcija je tubusa da opti cke elemente drzi u opti ckoj osi na fiksnoj udaljenosti, te da onemogucava ulazak svjetla sa strane u teleskop ( parazitsko svjetlo ). Takoder tubus mora omogu cavati slobodnu cirkulaciju zraka u teleskopu radi postizanja ujedna cene temperature. Iako na prvi pogled to izgleda lak zadatak, pri pokušajima izrade, moze nam se desiti da naš tubus " ne zadovolji". Sam naziv " tubus " ili cijev moze nas navesti na pomisao da je neophodno da taj element tako i izgleda. Cijev, bez obzira na neka veoma dobra svojstva, se gotovo ni ne koristi, jer nam razne kombinirane konstrukcije daju bolje rezultate. Kako bi se parazitsko svjetlo svelo na najmanju mjeru  u tubus se stavljaju posebni elementi " dijafragme "  ciji je zadatak da hvataju svjetlo koje se reflektiralo sa stijenki tubusa. Radi upijanja svjetla sva se unutrašnjost tubusa boja crnom mat bojom.

       Originalne su Dobson montaze koristile kartonski tubus. Danas se  cešce koristi tubus od fiberglasa za manje instrumente,a rešetkasti tubus za vece.

       Izuzetno je vazno da se rešetka izradi u obliku spojenih trokuta kako bi deformacije tubusa pod raznim opterecenjima bile što manje. Radi lakšeg spajanja tubusa sa osi visine koja se oslanja na sanduk, centralni se dio Dobson teleskopa izraduje u obliku  cetverokuta, a cesto i cijeli tubus.

          U našem slu caju tubus je  cetvrtasta konstrukcija drvenih letvica, na nekim mjestima zatvorena šperplo com. Takav je odabir materijala i konstrukcije bio uvjetovan prvenstveno cijenom i lakocom izrade..

Nosac objektiva

Ovaj izuzetno vazan dio teleskopa ima funkciju da u bilo kojem polozaju teleskopa zrcalu pruza takav oslonac da se deformacije koje nastaju zbog vlastite tezine zrcala svedu u podnošljive okvire, te omogucava namještanje zrcala u opti cku os. Tendencija, da se objektivi izraduju od sve tanjih diskova stakla, potaknula je razvoj nosa ca objektiva, kako u profesionalnoj tako i u amaterskoj primjeni. Kako je i veoma komplicirani nosa c lakši i jeftiniji od debelog zrcala, ta ce se ta tendencija " stanjivanja " sigurno i nastaviti.

          U našem je slu caju nosa c od panel plo ce, a moze se

zamijeniti tezim materijalom, trebamo li sa zadnje strane balansirati tubus. Kako su naša zrcala veoma debela, odlu cili smo se za najjednostavniji na cin hvatanja, ljepljenjem.

Nosa c sekundarnog zrcala    " pauk "

Nalazi se u opti ckoj osi teleskopa i nosi sekundarno zrcalo. Nosa ci zrcala i samo zrcalo smanjuju koli cinu svjetla koje stize do objektiva, a ujedno kvare kvalitet slike. Radi toga je potrebno da su što manjih dimenzija.

          Difrakcija svjetla na nosa cima stvara grešku koja se vidi u obliku krakova na sjajnim zvijezdama. Greška je nešto manja koristimo li  cetiri umjesto tri nosa ca. Posebnim oblikom nosa ca ona se gotovo moze izbjeci. Za teleskope sa Dobson montazom izraduje se najjednostavniji takav nosa c, jer za vrstu rada za koju se koriste ti instrumenti, ta se greška ne uocava.

Nosac okulara i fokuser

Njegov je zadatak da vrši finu promjenu udaljenosti

izmedu objektiva i okulara, a da se pritom oni ne pomi cu van opti cke osi. Ovaj se dio teleskopa uglavnom kupuje gotov, ali se, ako smo skromnijih zahtijeva, moze i izraditi. Sa cijenom od 50 150 US$,takav bi nas element koštao u samogradnji koliko i sam teleskop.

Kod izrade ili nabave moramo odlu citi za koji promjer okulara ce taj fokuser biti korišten. Standardni su promjeri okulara 25 mm,1.25" ( 32 mm ), 2" ( 51 mm ), a okulari koji se naj cešce koriste su od 32 mm. 

 Lezajevi

     Kod Dobson montaze koristimo klizne lezajeve koje sami izradujemo od komada plasti cne cjevi ili plasti cne plo ce. U tu se svrhu naj cešce koristi plastika "Teflon", ali mogu posluziti i druge plasti cne mase. Obi cno se o lezajevima razmišlja kao o elementima kod kojih je veoma vazno da je trenje što manje. To nije slu caj sa lezajima kod te montaze. Lezajevi tu imaju višestruku funkciju, osim kao lezajevi sluze i kao klizne spojke.

 Sanduk

Dio teleskopa na koji se oslanjaju osovine tubusa, a on se naslanja na podlogu, zovemo sanduk. Taj element montaze mora imati veoma veliku krutost i dobro gušiti vibracije. Drvo je veoma zahvalan material za njegovu izradu. Sanduk se moze prilikom transporta koristiti kao kutija za prijenos elemenata teleskopa.

Podloga

  To je plo ca na koju se oslanja sanduk. U zavisnosti od zahtjeva koje si postavimo za teleskop, ona moze biti više ili manje komplicirana. Dobro je ako postoji mogucnost njezina fiksiranja za tlo. Na njoj su zaljepljeni plasti cna plo ca ili tri komada Teflona  koji sluze kao aksialni lezaj azimutne osi.

Balansiranje

Kod svake je montaze balansiranje vazno radi što manjeg opterecenja na pogonske mehanizme. Kod Dobsona to je osnovni uvjet rada. Teleskop svoj polozaj odrzava samo zahvaljujuci trenju u lezajevima. Svaka i malo veca sila naš ce teleskop pomaknuti, pa itekako trebamo paziti da nam se zbog lošeg balansiranja, teleskop ne po cinje sam micati.

 Bojanje

      Bojanje teleskopa ima naravno ulogu da drvo štiti od vlage prilikom promatranja, ali od njega ovisi i završni izgled teleskopa.Tradicionalna boja teleskopa ( bijela ) gotovo se i ne koristi za Dobson montaze. Jedino boje i slike na motociklima ( coperima ) mogu prevazici boje Dobson teleskopa na kojima njihovi vlasnici ispoljavaju svoju kreativnost. I onako nitko taj teleskop nece dozivjeti kao nesto posebno lijepo, zato ako imate smisla za crtanje ili prijatelja kojemu se to da ......

Centriranje Newton reflektora

Da  bi naš reflektor davao kvalitetnu sliku, moramo sve njegove elemente  dovesti  na  zajedni cku opti cku i  mehani cku  os. Ovaj postupak  naziva se centriranje (ili justiranje) i kad se  jednom nau ci, ne predstavlja poseban problem i ne oduzima mnogo vremena. Centriranje  se  moze  grubo podijeliti na  mehani cko  i  opti cko centriranje.  Kod  mehani ckog centriranja osiguravamo  okomitost okularnog   tubusa  na  tubus  dalekozora i podešavamo nosa c

sekundarnog zrcala tako da se centar sekundarnog zrcala nalazi na mehani ckoj  osi tubusa. Ovo centriranje obi cno se provodi kod prvog sastavljanja instrumenta. Ako je instrument dobro izraden, mehani cko centriranje više nije potrebno  ponavljati, osim  u slu caju da je instrument jako udaren ili sl. S druge strane, opti cko centriranje potrebno je  cešce kontrolirati jer se, ovisno o  konstrukciji dalekozora, moze dogoditi da i manji udarci, premiještanje instrumenta ili promjene okolne temperature, pokvare opti cko  centriranje. Prednost reflektora sa velikim F brojem je ta da je kvaliteta  slike  znatno  manje  osjetljiva  na  male neto cnosti u centriranju. Tako naprimjer, reflektori sa malim F brojem  (4 do 5) moraju biti vrlo tocno centrirani, pri cemu je neki puta potrebno koristiti i posebna pomagala za tu svrhu. Reflektori srednjih i velikih F brojeva (8 i više) mogu se vrlo jednostavno centrirati bez posebnih pomagala.

Mehanicko centriranje

Okomitost okularnog tubusa na os glavnog  tubusa obi cno je dovoljno dobro osigurana samom mehani ckom konstrukcijom okularnog tubusa. Sumnjamo li medutim,  da ona nije dobra, mozemo je provjeriti (napr. kao na slici 3.2) i po potrebi  dotjerati podlaganjem listica tamo gdje je to potrebno.

Slika3.2: mjerenje okomitosti okularnog tubusa (kutnik,nišanjenje na konac u osi cijevi )

Polozaj centra sekundarnog zrcala moramo podesiti kod montaze nosa ca  sekundarnog  zrcala u tubus instrumenta.

Opticko centriranje

Opticko centriranje pocinjemo provjerom polozaja sekundarnog zrcala. Okularnu  cijev zatvorimo zaslonom koji u sredini ima rupicu promjera 2 do 3 mm. Najbolje je da od  komadica plastike ili drveta istokarimo ovakvo pomagalo za centriranje (slika 3.3), ali ce isto tako dobro posluziti i obican  okrugli komadic kartona, pod uvjetom da je to cno izraden. Promjer  rupice  nije jako  vazan, ali je potrebno da ona bude to cno u sredini (osi) okularnog tubusa. Kad kroz ovu rupicu pogledano prema sekundarnom zrcalu, ono mora biti u sredini okularne cijevi.  Ako nije, podešavanjem  nosa ca sekundarnog zrcala moramo ga dovesti u taj polozaj (slika 3.4a i b). Nakon toga podešavamo samo  sekundarno zrcalo okretanjem ili naginjanjem njegovog nosa ca uz pomoc vijaka koji se  na njemu nalaze (obi cno tri vijka rasporedena pod 120 stupnjeva)  tako dugo dok slika primarnog zrcala koju  vidimo  u sekundarnom zrcalu ne bude u sredini sekundarnog  zrcala (slika 3.4 d). Kod toga se prvo sekundarno zrcalo rotira oko osi glavnog tubusa dok slika primarnog zrcala ne dode u  sredinu sekundarnog zrcala, gledano u smjeru osi tubusa (slika 3.4 c).  Sad se uz pomoc tri vijka podesi nagib zrcala tako da slika primarnog zrcala bude to cno u sredini sekundarnog. To se obicno radi tako da se malo pomakne jedan od tri vijka sekundarnog zrcala uz istovremeno gledanje slike primarnog zrcala u njemu. Prema pomaku te slike odredujemo  da li vijak  treba okretati  ulijevo ili udesno, ili je potrebno prijeci na drugi ili treci vijak.  Ovdje je vjezba najbolji u citelj. Kad smo to postigli, obratimo paznju na sjenu sakundarnog zrcala i njegovog nosa ca na  primarnom zrcalu. Uz pomoc tri vijka na nosa cu primarnog zrcala, naginjemo primarno zrcalo tako dugo dok sjena sekundarnog zrcala ne padne u sredinu  primarnog zrcala (slika 3.4 e). Kad smo to postigli, instrument je namjesten i spreman za promatranje.

Nakon malo vjezbanja, postupak centriranja postaje vrlo jednostavan i brz.  Uglavnom je  potrebno samo  malo  popraviti polozaj  sekundarnog i primarnog zrcala, za što je dovoljno nekoliko minuta rada. Dobro je prije svakog   promatranja provjeriti da li je instrument najustiran, kako ne bismo promatrali sa nepodešenim instrumentom.